Kuća iz 3D printera koja raste poput ljudske kosti

Iako su znanstvenici poput Behrokha Khoshnevisa i Enrica Dinija veoma blizu razvitku 3D printera dovoljno velikog da bi mogao „isprintati“ prave pravcate kuće, što to obično biva s tekstovima na visokotehnološkim portalima, tehnologija o kojoj je riječ još uvijek je prilično daleko od bilo kakvog oblika masovne proizvodnje, piše FastCompany. Naravno, ovo ni u kojem slučaju ne ograničava arhitekte da dizajniraju produkte bazirane na novim tehnologijama; naposljetku, znatan postotak uistinu impresivnih arhitektonskih zamisli praktički je nemoguće izgraditi u praksi. Na tragu ove ideje razmišljala je i ekipa iz londonskog studija Softkill kad je izradila projekt kojim žele pokazati kako bi buduća 3D arhitektura mogla izgledati. Na prošlotjednoj konferenciji 3D Printshow, ekipa iz studija prezentirala je koncept kojeg su nazvali ProtoHome. Ukratko, riječ je konceptu kojim se žele prikazati sve potencijalne prednosti novog načina izgradnje arhitektonskih zdanja temeljenog na tehnologiji 3D printera. Naravno, ovakvih pokušaja zahvaćanja buduće tehnologije bilo je i ranije, no dizajn Softkillovog studija čista je suprotnost ostalim shemama 3D kuća, koje su uglavnom smatrane utilitarističkim ili pretjerano tradicionalnim. Sam dizajn prilično je zanimljiv. Radi se o razgranatoj i dugačkoj strukturi nalik paukovoj mreži koja je bazirana na algoritmu koji imitira način rasta ljudskih kostiju. Algoritam raspoređuje najviše materijala na mjesta u strukturi kuće koja podnose najveći pritisak te im „nalaže“ da se na takvim slabim točkama vežu snažnijim vezama. ProtoHouse se razlikuje od tradicionalnih arhitektonskih rješenja pri izradi kuća otprilike koliko se i prosječan beskralježnjak razlikuje od sisavca. Nema nikakvu izvanjsku fasadu, što znači i da bi, primjerice, snijeg i kiša lako prolazili kroz gustu mrežu niti od kojih je kuća izgrađena. Također, strukturalne sastavnice kuće su u potpunosti izložene, moguće zbog toga što je maketa kuće izgrađena od plastike. Naravno, ovo ne znači kako je ekipa iz Softkilla naumila izgraditi praktički neupotrebljivu kuću, već tek kako su njihova rješenja pri izolaciji prilično nekonvencionalna. Tako je zaštita od kiše i toplinska izolacija ugrađena u samu strukturu kuće, sasvim suprotno od arhitektonskih rješenja koja danas koriste sve građevinske tvrtke. Svaki prostor kuće u kojem borave ljudi začahuren je u fleksibilnu „posteljicu“ koja ga štiti od izvanjskih utjecaja, a koja je također stvorena tehnikom 3D printa. Softkillov prototip ovih fleksibilnih membrana sadrži prilično fascinantna rješenja poput mreže sitnih „lanaca“ koji povezuju pojedine prstenove od kojih je membrana izgrađena. Sama kuća podijeljena je u 30 zasebnih dijelova, ograničenih veličinom kamiona koji bi ih trebao raznositi na njihova konačna odredišta. Ono što je uistinu fascinantno jest to da je ekipa iz Softkilla svaki pojedini dio modelirala tako da bude povezan s njemu susjednim – na ovaj način pri sastavljanju kuće neće biti potrebni nikakvi dodatni vezivni materijali, što predstavlja pravu malu građevinsku revoluciju. ”Kuća koju smo projektirali nudi odmak od teških kuća izgrađenih 3D printerima temeljenih na kompresiji. Umjesto toga, mi nudimo laganu i iznimno lako prenosivu kuću”, kažu dizajneri ProtoHousea. U kratkom intervjuu za magazin Dezeen, Softkillov partner Aaron Silver izjavio je sljedeće o nadolazećoj tehnologiji izrade kuća: ”Jedna od strategija, s kojom eksperimentira velika većina dizajnera, jest konstrukcija iznimno velikog 3D printera na samoj lokaciji na kojoj će se kuća nalaziti. Takav printer je praktički iste veličine kao i objekt koji će biti izgrađen. S druge strane, mi smo bili zainteresirani za rad unutar parametara koje dozvoljava postojeća tehnologija. Trenutno je 3D printanje definitivno usko specijalizirana i skupa tehnologija dostupna uistinu rijetkima. No, osobno smatram kako simbiozu arhitekture i 3D printa čeka prilično uzbudljiva budućnost, ponajviše zbog toga što ova tehnologija omogućava ono čemu arhitekti konstantno teže – smanjenje troškova izgradnje i što je moguće veći postotak iskoristivosti građevinskih materijala. Upravo to je jedna od najvećih prednosti tehnologije 3D printanja”. Osim postojećeg, relativno malenog koncepta (kuća je izgrađena u omjeru 1:33), Silver naglašava kako planiraju izgradnju mnogo većih i kompleksnijih prototipova budućih kuća. Za kraj, kao što ste možda i sami primijetili iz priloženih slika, potrebno je naglasiti kako ProtoHouse zapravo nije doslovan dizajn buduće funkcionalne kuće u kojoj će ljudi uistinu živjeti. Dapače, ovaj koncept treba u prvom redu shvatiti kao svojevrsnu provokaciju kojom se pokušava naglasiti kako, u terminima 3D printanja većih objekata, tradicionalno razmišljanje o strukturama i arhitekturi jednostavno ”ne drži vodu”. Dapače, izvjesno je kako će arhitektura kakvu poznajemo u budućnosti vjerojatno morati proći sličnu radikalnu transformaciju kakva je već zabilježena s pojavom prvih čeličnih građevina piše Znanost.com