Proteklih dana Hrvatsku, ali i veći dio Europe od juga Balkana do sjeverne Njemačke zahvatile su hladnoće neuobičajene za početak prosinca.
U nekim dijelovima naše zemlje zabilježena je maksimalna visina novog snijega od kada postoje mjerenja. Obilje snijega blokiralo je i susjedne države, osobito Srbiju i Makedoniju u kojima su spasilačke službe imale pune ruke posla. Niske temperature odnijele su najmanje četiri života u Hrvatskoj i dva u Srbiji. Kako se to uklapa u sliku svijeta koji se zagrijava?
Dr. sc, Branko Grisogono, profesor na Geofizičkom odsjeku PMF-a u Zagrebu, kaže da bi s globalnim zagrijavanjem, u statističkom smislu, ekstremnih zimskih uvjeta i prodora ledenog zraka u budućnosti moglo biti sve više.
‘Pojednostavnjeno možemo reći da se u toploj atmosferi, baš kao i u toploj kuhinji, u zraku mogu nakupiti veće količine vodene pare, a s time i veće količine energije. One mogu uzrokovati intenzivnije promjene vremena i učestalije ekstremne uvjete’, rekao je Grisogono.
Kako ti mehanizmi funkcioniraju?
Prof. Grisogono kaže da postoji nekoliko tipova mlaznih struja među kojima se posebno ističu polarna zračna struja koja dijeli arktičke krajeve od srednješirinskih u kojima mi živimo, te suptropska koja nas razdvaja od suptropskih.
‘Obje mlazne struje po svojoj su prirodi nestabilne. One se razvijaju i cijepaju, meandriraju i ponovno spajaju, slabe i jačaju ovisno o cjelokupnom stanju atmosfere i mora. Dakle, one u prosjeku imaju na lijevoj strani relativno hladniji zrak, a na desnoj topliji. Ta se ravnoteža jako poremeti na granicama kopna i mora, toplijih i hladnijih zračnih masa, te glavnih orografskih lanaca kao što su Stjenjak, Ande, Tibet, Himalaje i Alpe. One su također pod utjecajem planetarnih atmosferskih valova koji se nazivaju Rossbyjevi valovi. Njihovo sveukupno djelovanje dovodi do kompleksne međuigre mlazne struje i spomenutih čimbenika. Čim se jedan od tih igrača ukloni, može doći do poremećaja, a mi ovdje uklanjamo hladan Arktik, odnosno on više nije tako hladan. Sibir uobičajeno stvara jake anticiklonalne blokirajuće efekte tzv. bloking situacije koje traju od pet dana do više tjedana. Slično se događa i u Kanadi. Glavna neobičnost ovdje je da su se te hladne bloking situacije pojavile već krajem kalendarske jeseni, a ne zimi. Arktik nije dovoljno hladan pa struja nalazi da se kopno negdje brže hladi i stoga meandrira tako da se gotovo meridijalno spušta u niže zemljopisne širine, odnosno u toplije krajeve. To bi bio scenarij ugrubo, a za detalje treba konzultirati točne podatke i simulacije’, zaključio je prof. Grisogono.
Kako natprosječne temperature i otapanje arktičkog leda doprinosi snažnim devijacijama u mlaznim polarnim strujama, pogledajte na infografici američke agencije National Oceanic and Atmospheric Administration (NOAA) gore desno (kliknite na sliku za uvećanje).
