Odlično je desecima tisuća radnika koji rade, a ne primaju plaću, zazvučala najava da će od 1. siječnja 2013., sa stupanjem na snagu novog Kaznenog zakona, kazneno odgovarati poslodavci koji radnicima ne isplate što su kod njih zaradili. Neisplata cijele plaće, dijela plaće, kao i neuplaćivanje doprinosa postali su kazneno djelo za koje prijeti zatvorska kazna do tri godine.
Od naših sugovornika – a oni bi to i te kako trebali znati – nismo čuli ni za jedan slučaj da je radnik tužio poslodavca po osnovi neisplate plaće, što, budući da je riječ o odredbi koja se primjenjuje tek kratko vrijeme, i ne čudi. Druga je stvar što ni s jedne strane – ni kod sindikata kao radničkih predstavnika, ni kod poslodavaca – nema baš puno vjere u svrsishodnost ove zakonske mjere. Krešimir Sever, čelnik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže da ovo “jest pomak, iako ne veliki”, te da su sindikalisti predlagali puno oštrije mjere, ali to, “nažalost, nije prošlo”.
Mi smo htjeli da poslodavac bude kažnjen ako je na njegovu računu bilo novca, ali on je platio druge obaveze, a ne plaće radnicima, za što su nam rekli da je nekorektno, da ne pokazujemo osjetljivost prema drugim vjerovnicima. U zakonu, naime, stoji da “nema kaznenog djela kad je do neisplate došlo zbog nemogućnosti raspolaganja financijskim sredstvima na račun poslodavca ili nedostatka financijskih sredstava na računu poslodavca koji nisu nastali s ciljem izbjegavanja isplate plaće”.
Treba, dakle, dokazati namjeru, a teško je očekivati da će radnik koji se boji za radno mjesto ići tužiti poslodavca i dokazivati nešto na sudu, a dva mjeseca prije mu je, recimo, sto kolega ostalo bez posla. Sam čin i posljedice neisplate – to je ono čime se želimo baviti, to treba kazniti. Posljedica je za radnika jednaka bez obzira je li poslodavac radnika prevario ili je platio druge račune, a ne plaću.
U tom smislu je odredba KZ-a koja se odnosi na neisplatu plaća – preblaga. „ Odgovor na pojavu rada bez plaće, koja je usporedno s nelikvidnošću i krizom dobivala sve veće razmjere, trebale su biti kontrola i sankcije, a ne izmjene kaznenog zakona, drži Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata. „Ovako, na terenu smo dokazivanja i parnica, od čega će koristi imati odvjetnici, a ne radnici”.
Još je rano za kaznene prijave, ali sigurno će ih biti, kaže Zoran Kačić, pravni zastupnik SSSH-a za Splitsko-dalmatinsku županiju. Bit će, međutim, teško dokazati poslodavčevu volju da izbjegne plaćanje iako na računu ima novca. S aspekta (i) ovoga sindikata bitno je da radnik dobije plaću, i to u bruto iznosu, što će i moći budući da poslodavac ima obavezu izdati radniku obračun bruto plaće i u slučaju da sama plaća nije isplaćena.
U tom slučaju obračun ima ulogu ovršne isprave s kojom radnik u Fini – zaobilazeći, dakle, sud – može pokrenuti postupak ovrhe. Kačić napominje da je, prema Zakonu o radu, neizdavanje platnog obračuna jedan od najtežih prekršaja koji poslodavca može koštati od 61.000 do 100.000 kuna kazne po radniku.