Predstavnici ribarskih udruga, zadruga i Ceha ribara pri HOK-u Istarske županije u jednom se slažu – ne prihvaćaju autorizaciju koju im pokušava nametnuti resorno Ministarstvo.
Naime, Hrvatska mora do ulaska u Europsku uniju, to jest do početka srpnja, predati planove upravljanja, pa se zbog toga provodi autorizacija, no kako ističu istarski ribari, time su u nepovoljnijem položaju jer će im se onemogućiti rad alatima s kojima nisu dugo lovili.
Umjesto dosadašnjih 130 rampona, alata koji se koristi za izlov školjki jakobovih kapica ili kako ih domaći ribari zovu kapešanti, broj bi se smanjio na 30, na što ribari u Istri ne pristaju. ‘To nije u redu prema kolegama koji nisu dulje vremena radili s ramponima, jer znamo da nisu radili zato što je bio smanjen interes tržišta, no sad kad smo pred vratima Europske unije i kad nam se otvara novo tržište, žele im onemogućiti ponovni rad s tim alatom’, objasnio je predsjednik udruge profesionalnih ribara Mare Croaticum Daniele Kolec.
Napominje da ni plivaričari neće moći raditi, što znači da će na domaćem tržištu biti manje plave ribe pa će i ona poskupjeti. Osim što takve mjere pogađaju ribare, Kolec se pita i što će biti s prerađivačima ribe u Istri, a kako reče, svime time naposljetku su pogođeni i siromašniji građani i umirovljenici, jer će im plava riba postati skuplja, pa si je možda više neće moći ni priuštiti.
Prema riječima Radovana Simića, predsjednika udruge Istarski ribar, provedbom autorizacije iz povlastica bi se brisalo čak 70 posto alata. ‘To su naši tradicionalni alati, obalne mreže potegače, plivarice i koče, odnosno alat koji imamo upisan u povlastice. Za te alate je trebalo izraditi planove upravljanja i to je Uprava za ribarstvo trebala raditi u suradnji s nama. No iako nam je ministar obećao da ćemo kostur tih planova upravljanja dobiti u srpnju prošle godine, dobili smo ih tek sad nedavno i u njima je ta autorizacija koja je zapravo samo drugi izraz za reviziju povlastica’, kazao je ogorčeno Simić.
Ribari koji unazad pet godina nisu radili s određenim alatom, a imaju ga upisanog u povlasticu, objašnjava Simić, ovom autorizacijom gube pravo na taj alat. ‘Povlastice su sve plaćene i mi na to ne pristajemo. U četvrtak smo imali sastanak i zajednički stav istarskih ribara, predstavnika udruga i zadruga te županijskog Ceha je da ne pristajemo na autorizaciju. Otkupili smo povlastice i one su naše neotuđivo pravo’, kazao je Simić. Napomenuo je da bi se broj plivarica s oko 470 upisanih u povlastice drastično smanjio na 180! S druge strane neki su ribari prije možda desetak godina prešli s koča na plivarice i sad će ostati bez koča.
‘Mi smo se borili da svaki ribar ima pravo koristiti sve alate upisane u povlasticu, jer nijedan ribar ne može istovremeno koristiti sve alate’, rekao je Simić. Smatra da je problem u tome što bi višak ribolovnog alata Uprava za ribarstvo trebala otkupiti od ribara, pa to nastoje riješiti na drugi način – autorizacijom, što je u stvari revizija povlastica, a koju, kako smatraju ribari EU ne zahtijeva.
‘Uskoro dobivamo konkurenciju oko 15.000 talijanskih ribara, čija flota je deset puta jača od naše iako su je smanjili za polovicu, a k tome imaju i jače tržište i bolju cijenu ribe. Talijanski ribari koji žive samo od ribarstva jako su zaštićeni, a mi imamo oko tri tisuće ribara i 4.500 povlastica, vrlo slabu flotu što pokazuje činjenica da nemamo više od 50 plovila dužine preko 24 metra, a nameti našim ribarima su deset puta veći u odnosu na talijanske i onda se pitamo koji je to cilj da se ‘skrešu’ alati za koje imamo povlastice. Ribarima u EU koji imaju povlastice, one su sveti gral, to se ne dira’, kazao je Kolec.
‘Mi imamo tri puta manju snagu flote od Talijana, a imamo resurse od kojih se još da živjeti i nije nam jasno zašto bi se sad nama ukidali alati koje imamo u povlastici’, također je napomenuo Simić dodajući da autorizacija najviše pogađa upravo istarske ribare, jer profesionalni ribolov u Istri zbog njezine specifičnosti zahtijeva čestu promjenu alata.
