EDI MIŠIĆ proglašen je krivim za ubojstvo Meksikanke Selene Macedo te osuđen na maksimalnih 15 godina zatvora. Vijeće suca Vladimira Živaljića nije prihvatilo navode optužnice Julijane Stipišić da bi se radilo o teškom ubojstvu počinjenom na osobito okrutan i podmukao način.
Za Edija se primjenjivao blaži, stari Kazneni zakon iz 1997. godine, a ne novi koji važi od početka ove godine i koji za kvalifikatorni oblik ubojstva ne traži osobito, već “samo” okrutno i podmuklo ubojstvo.
Sudac Živaljić pojasnio je da su morali primjenjivati stari zakon kod kojeg se traži manja kriminalna zona za teško ubojstvo. U novom je ta zona puno šira pa se i okrivljenik može puno “lakše” osuditi za teško ubojstvo. Inače, da se sudilo po novome KZ-u, Mišić je i za ubojstvo mogao dobiti 20 godina zatvora.
Selenin brat u nevjerici vrtio glavom dok je slušao kako mu sudac obrazlaže zašto nije Edija osudio na 40 godina zatvora
Presuda je rasplakala i članove obitelji Mišić, a i Seleninog brata Emanuela, koji je briznuo u plač nakon što je sudac Živaljić završio sa obrazloženjem presude. Novinari su ga čekali pred sudom za izjavu, no počasni konzul Meksika Marin Bosotina kazao nam je da Emanuel jednostavno nije u stanju pojaviti se pred kamerama.
Inače, vrlo je razočaran visinom kazne, za koju smatra da je neprimjerena težini zločina nad njegovom sestrom, otkrio nam je Bosotina. Emanuel je često u nevjerici vrtio glavom, pogotovo kada je sudac Živaljić vrlo detaljno opisivao zbog čega nije mogao Edija osuditi za svirepo i podmuklo ubojstvo.
Konzul Bosotina novinarima je kazao da je Emanuelu pozlilo i da će moguće morati pozvati i liječničku pomoć.
Edi pogledao oca, bio je uznevjeren i u strahu, je li konačno shvatio što se događa?
Edi je, pak, presudu primio bez nekog većeg izlijeva emocija. Bio je, kao i obično, miran, hladan i u velikoj mjeri odsutan. Ipak, dok su ga izvodili, ocu je uputio pogled koji je odavao strah i strepnju. Je li mu konačno sada postalo jasno što se događa i da ide na duže u zatvor?
Branitelj Frane Gorjanc nije se htio izjašnjavati u pogledu žalbe. Kada dobije napismeno, vidjet će što će. Tražio je oslobađajuću presudu na temelju Edijeve neubrojivosti, epilepsije i amnezije pa će po svemu sudeći predati žalbu na osuđujuću presudu. U svakom slučaju o tome se još mora dogovoriti sa svojim branjenikom.
Žalit će se i tužiteljica Julijana Stipišić. Ona za razliku od suca Živaljića smatra da i dalje postoje elementi temeljem kojih se Edija moglo i trebalo osuditi na kaznu dugotrajnog zatvora. “Državno odvjetništvo nije zadovoljno presudom te ćemo se žaliti kada primimo pismeni otpravak presude. Smatramo da je optuženog trebalo osuditi za teško ubojstvo počinjeno i na osobito okrutan, ali i na osobito podmukao način”, kazala je tužiteljica Stipišić.
Presuda: U cilju da joj odsiječe glavu dvaput snažno zamahnuo nožem…
Prema presudi splitskog Županijskog suda, Edi je Selenu Macedo zaskočio u popodnevnim satima 22. kolovoza prošle godine na šetalištu u blizini spomenika Umbertu Girometti na Marjanu. Usta i ruke zavezao joj je trakama, odvukao 57 metara dalje niz južnu padinu, skinuo joj gaćice, zadigao haljinu i u cilju da joj odsiječe glavu dva puta snažno zamahnuo s kuhinjskim nožem duljine oštrice 13 centimetara. Glavu joj je skoro odsjekao. Tijelo je skrio u rupu, brižno sakrio vegetacijom i kamenjem…
U završnom govoru, tužiteljica Stipišić navela je kako je sigurna da je motiv napada bio seksualne prirode, ali da to zbog truležnih promjena na tijelu i protoka vremena od ubojstva do pronalaska tijela, a radilo se o tri vrlo sparna dana usred ljeta, jednostavno nisu mogli dokazati.
“Brojni su dokazi da je Edi počinio ubojstvo…”
“Brojni su dokazi da je upravo Mišić počinio djelo. U njegovom ruksaku su nađeni nož, dres, ručnik, rukavice, trake, sendviči i Selenini fotoaparati. Svi predmeti su bili umrljani Seleninom krvlju. Na trakama su nađeni njegovi otisci, biološki tragovi su nađeni i na njenoj haljini, kao i na trakama u ruksaku i onima kojima je bila oblijepljena. U ruksaku je nađen i famozni Milanov dres koji nas je doveo do počinitelja”, kazao je sudac Živaljić u obrazloženju presude.
“Ubio je, ali ne na osobito okrutan i podmukao način”
Podsjetio je potom i na nalaze psihijatara koji su Mišića promatrali u Vrapču.
“Disocijalan, asocijalan, poremećaj ličnosti s narcisoidnim elementima, mogućim sadističkim sklonostima… Ne postoji nijedan sud koji Mišića ne bi proglasio krivim za ubojstvo. Ovo vijeće smatra da je ubio Selenu, ali ne na osobito okrutan i podmukao način. Za to jednostavno nismo dobili dokaze. Selena i on nisu se poznavali da bi iskoristio njezino povjerenje. Ne možemo isključiti da su komunicirali, no to je tek indikacija, ondje nema ničega. To što ju je zakočio nije podmuklost. Sudska praksa govori o tome kroz presude za teško ubojstvo kod ubojstva u snu, trovanja, guranja niz liticu. Ubojstvo vatrenim oružjem s leđa, recimo, nije osobito podmuklo ubojstvo”, obrazložio je Živaljić, koji je objasnio i zašto sud nije pronašao ni elemente osobito okrutnog ubojstva.
“Za kvalifikaciju se traži proživljavanje fizičke ili psihičke patnje, koja mora biti intenzivna ili dugotrajna. Fizička patnja nije opisana u optužnici, ali jest u završnom govoru. Sudska vještakinja rekla je, međutim, da kod presijecanja vrata nastupa brza smrt, toliko brza, da žrtva nema vremena niti razviti šok. Mogle su biti psihičke patnje. Svatko normalan bi ih trpio da se našao na Seleninom mjestu. No, vještakinja je navela da je Selena imala ozljedu mišića vrata pa je moguće od toga pala u nesvijest. Znači, Selena je mogla biti u nesvijesti, sud nema dokaza da je bila pri svijesti da je trpjela patnje”, zaključio je Živaljić.
“Daj mi činjenice, dat ću ti pravo”
“Nitko osim Edija neće znati kako se ovaj događaj dogodio. Kaže se: “Daj mi činjenice, dat ću ti pravo”. Dokaza za ubojstvo počinjeno na osobito okrutan i podmukao način nema, a činjenice i dokaze moramo tumačiti pravnim aršinom. Najljepše je kada je načelo pravednosti ugrađeno u sudsku odluku i tome svi suci teže. Da su Edi i Selena šetali i pričali, to bi bio krajnje podmukao način, ako je bila pri svijesti i trpjela bolove, pravda ovakvom presudom ne bi bila zadovoljena”, konstatirao je Živaljić.
“Nema nikakvih dokaza da bi Edijeva ubrojivost bila upitna”
“Obrana je tražila oslobađanje temeljem neubrojivosti, nekakve epilepsije i amnezije, ali za to nema također nikakvih dokaza. U Vrapču su kazali kako njegova ubrojivost uopće ne dolazi u pitanje. Vidjeli smo i snimku ispitivanja. Edi je bio vrlo pribran, komunicirao je s tužiteljicom”, osvrnuo se Živaljić i na stav branitelja Gorjanca.
“Sigurno da svatko ima svoju interpretaciju, ali odluku suda može kontrolirati jedino viši sud”
“Sudsko vijeće nije se moglo odlučiti za drugo do najstrožu sankciju imajući u vidu izrazito okrutan način na koji je usmrćena Selena. Rijetko viđen zločin koji je šokirao sve u Splitu. Grozno djelo napravljeno prema našoj gošći, dobronamjernoj strankinji. Zločin je upropastio i obitelj nesretne Selene, ali i Edijevu obitelj. Ovo suđenje pratio je nevjerojatan interes i sigurno svatko ima svoju interpretaciju. Međutim, kada je u pitanju struka, našu odluku može kontrolirati viši sud kada budu odlučivali o žalbama, Ustavni sud ili Sud za ljudska prava u Strasbourgu”, zaključio je Živaljić obrazloženje presude.
