Nakon što je u prošlom broju Obzora objavljen razgovor sa sada već bivšom članicom HDZ-a, Martinom Dalić, uslijedio je poziv iz HDZ-a. Predsjedniku stranke bilo je stalo reći što više o gospodarskim stavovima i ekonomskim idejama stranke. Kofrontaciju s idejama gospođe Dalić uopće nije želio. Iznenađujuće?
Koji su razlozi odlaska Martine Dalić? Je li riječ doista o teoretsko-ideološkom prijeporu, vašem pristupu pučke stranke protiv njezina neoliberalnog?
Ono što gospođa Dalić iznosi u javnosti sigurno nije pravi razlog njezina odlaska. Razlog je nešto potpuno drugo, a to će vrijeme pokazati. Bez obzira na način na koji je otišla, nije baš bio – da upotrijebim eufemizam – “najsretniji”, uistinu joj želim puno sreće u daljnjoj karijeri.
Drago bi mi bilo, a vjerujem i njoj, da u nastavku karijere, kamo god otišla, ima slobodu djelovanja i iznošenja stavova kao što ju je imala u HDZ-u pod mojim vodstvom.Ni meni osobno, kao ni ostalim članovima tima nisu smetali njezini stavovi.
Dapače, budući da sebe smatram odgovornim za izradu sveobuhvatnog, cjelovitog Programa gospodarskog oporavka, i meni i ostalim članovima tima bilo je važno – a i dalje je – da problem gospodarske krize, nezaposlenosti i siromaštva, pada BDP-a i standarda sagledamo “sa svih strana”.
Znači li da ćete zapravo značajnim dijelom primijeniti teorije gospođe Dalić?
Zar uistinu itko ozbiljan smatra da je naš glavni ekonomski problem nedostatak jedne genijalne osobe koja bi njemački gospodarski recept metodom copy/paste prenio u Hrvatsku?
Problem je, složit ćete se, puno kompleksniji, korijeni su mu u našemu teškom naslijeđu koje je aktualna vlada svojom nepripremljenošću, razmišljanjem “lako ćemo, sve piše u udžbenicima”, lutanjem i nesnalaženjem samo produbila. Evo, upravo je to teško naslijeđe jedan od razloga zašto smo potpisali sporazum s uglednim IFO institutom iz Münchena.
Za one koji ne znaju, taj je institut – osim što surađuje s bavarskom vladom, gdje jenezaposlenost oko tri posto – sudjelovao i u prilagodbi i uključivanju gospodarstva bivše Istočne Njemačke (DDR) u tržište tadašnje Zapadne Njemačke.
Naravno da je problem prilagodbe našeg gospodarstva tržištu Europske unije znatno manji – ne možemo ga uspoređivati s prilagodbom DDR-a – ali tu zadaću svejedno moramo temeljito odraditi. Koristimo se i konzultantima iz Slovačke – jer su Slovaci, i to uspješno, već prošli put koji nas tek čeka. Tek tada ćemo steći uvjete za “udžbeničku” primjenu ekonomske teorije koja se potvrdila na Zapadu.
Osim toga, zar uistinu itko od mene očekuje da izađem s programom izlaska iz krize koji je usredotočen isključivo na rezanje deficita? Pa to bi bilo najlakše! Evo, ove će godine – prema trenutačnim projekcijama – deficit državnog proračuna iznositi oko 17 milijardi. A možda bude i veći. I što ćemo onda? Zar bismo trebali udariti po mirovinama, koje se iz proračuna financiraju sa 17 milijardi, potom rezati troškove zdravstva i plaće zaposlenih u državnoj upravi, pa još malo uzeti socijali te, na kraju, još podignuti PDV ili neki drugi porez i onda tvrditi da smo riješili deficit? Da, ali za koliko dugo?
Pad potrošnje i prihoda doveli bi do još većeg deficita, a ionako siromašne ljude unesrećili bismo još više. To se, nažalost, ovoj vladi i događa – da zbog parcijalnih i neosmišljenih “mjera” svaki njen potez rezultira sve većim deficitom i sve većim brojem nezaposlenih i siromašnih.
Zvuči kao dešperatna, bezizgledna situacija…
Izlaz je u onome što smo mi već napravili, a sada dorađujemo i prilagođavamo zajedno s našim inozemnim prijateljima – u sveobuhvatnom Programu gospodarskog oporavka RH koji mora sadržavati i prilagodbu našeg gospodarstva tržištu EU. Zakon o radu, cjelovita reforma poreznog sustava u cilju ukupnoga poreznog rasterećenja, reforma državne uprave kojoj je cilj povećanje njene efikasnosti – pogotovo u segmentu korištenja fondova EU, reforma lokalne samouprave…
Kakav je stav HDZ-a prema postojećem sustavu poreza na dohodak – je li odluka o smanjivanju progresivnosti poreza na dohodak pravi put, što tu HDZ namjerava poduzeti?
Ovakav pokušaj rasterećivanja cijene rada tek je prazna priča – i ništa više. Eksperimentirati preko leđa građana i proračuna jedinica lokalne samouprave – a bez prethodne simulacije – primjer je parcijalnog i, u konačnici, štetnog rješenja. Zato što će naši građani dobiti, na primjer, 300 kuna veću plaću, ali će 500 kuna više morati platiti vrtić.
Potrebno je napraviti cjelovitu reformu poreznog sustava, sa svim nužnim pripremama i projekcijama, a cilj je ukupno porezno rasterećenje. Proširivanje baze omogućit će snižavanje poreza tako da rasterećenje najviše osjete oni koji imaju najmanje, a ne da imamo ovo što Vlada sada radi: znatnije se rasterećuje samo mali postotak zaposlenika, i to onih s većim plaćama.
Načelo pravednosti – dakle, progresivnost u oporezivanju – jedna je od ključnih pretpostavki “dobrih” poreznih sustava. Narušavanjem tog načela mjerama koje, poput ove, sustav čine regresivnijim, relativno se izjednačava porezni teret između različitih socijalnih kategorija.
Ne smatrate bizarnim da imamo najveće ukupno opterećenje na plaće od 1100 do 3000 eura u Europi?
Nije li to uništavanje srednjeg sloja? U Hrvatskoj u biti više i nemamo srednjeg sloja: nešto je bogatih, a svi ostali su, prema europskim kriterijima, na rubu siromaštva ili ispod njega – što je uistinu porazno s obzirom na naše potencijale. Ako ste primijetili, najavio sam snažnu potporu rastu malog i srednjeg poduzetništva, i to upravo radi jačanja srednjeg sloja i generiranja zapošljavanja. Ponavljam, ovakve parcijalne korekcije pojedinih poreza, bez cjelovite reforme, na kraju su samo – štetne.
Slažete li se s tezom da postupno lokalnu upravu treba početi financirati iz imovinskih poreza, namjeravate li uvesti porez na nekretnine?
U sadašnjim ekonomskim okolnostima, uvođenje tog poreza jedino bi dovelo do daljnjeg pada cijena neprodanih nekretnina i odvratilo i ono malo investitora, što i nije baš poželjan scenarij. Istina, porez na nekretnine uobičajena je praksa u poreznim sustavima većine europskih zemalja i njegovo uvođenje treba kad-tad očekivati i u Hrvatskoj.
No, za razliku od zemalja Zapadne Europe, vlasništvo nad nekretninama u tranzicijskim je zemljama dugo vremena predstavljalo osnovni oblik štednje. To će svakako trebati uzeti u obzir pri oporezivanju nekretnina. Pretpostavka za uvođenje toga poreznog oblika su i uređeni vlasnički odnosi te zemljišne knjige – od čega smo mi, nažalost, još daleko.
Porez na imovinu može biti dobro, pojednostavnjeno rješenje kao supstitut različitim naknadama i parafiskalnim nametima, ali njegovo uvođenje mora biti dobro promišljeno, uz rješavanje svih preduvjeta i potpuno sprečavanje dvostrukog oporezivanja građana. Prije sveobuhvatne reforme poreznog sustava parcijalno uvođenje poreza na nekretnine bilo bi nova prepreka investicijama. Zato ga ne podržavamo.
