Predsjednički kandidati Milan Kujundžić i Ivan Vilibor Sinčić odmjerili su snage u HRT-ovom sučeljavanju, na kojem se nisu pojavili vodeći kandidati Ivo Josipović i Kolinda Grabar Kitarović. Kujundžić se zapitao znači li njihov izostanak da oni odustaju od predsjedničke kandidature ili se pak rugaju s hrvatskim narodom.
‘Zatečen sam što je hrvatski narod prevaren. To dvoje ljudi – predsjednik na odlasku i gospođa koja je možda htjela biti predsjednica ali je odustala ili se ruga narodu – predstavnici su stranaka koje su krive za to što hrvatski narod ima opustošenu, opljačkanu, razrovanu zemlju… Stvarno ne mogu vjerovati da se nisu pojavili. Šokiran sam. Da ih pričekamo, možda su zapeli negdje na kavi ili im PR-ovci moraju savjetovati što će sad reći? Ovo je sramota’, rekao je Kujundžić.
Kujundžić je pozvao građane da ne dopuste da interesna mašinerija odluči tko će biti predsjednik.
‘Vi odlučite. Nemojte zaboraviti otići na izbore i glasujte za onog koji svojim životom i životnim stilom jamči da će napraviti sve ono što kaže’, poručio je Kujundžić.
Sinčić je rekao da želi osloboditi zemlju od propalih politika i da je okupio najbolje ljude koje ima kao slobodan čovjek. Cilj mu je vratiti sve oteto građanima, kao i njihovo dostojanstvo.
‘Ostali kandidati nemaju izvedive programe – to su bankarski programi, oni moraju tražiti novac od bankara i oni su jedan te isti kandidat. Ja sam jedina prava opozicija’, ustvrdio je Sinčić.
Optužbe o financiranju kampanje
Poručio je da svaki hrvatski građanin u europskim bankama ima barem 15.000 eura – simbolično, s obzirom na to da je ‘više od 100 milijardi eura otuđeno u procesu pretvorbe i privatizacije’.
Kujundžiću je zamjerio ‘šutnju i članstvo u HDZ-u, dobivanje položaja u bolnici zbog prijateljstva sa Sanaderom’.
‘Ivane, čuo sam da ti prijatelj sa Mesićem i Josipovićem i da su ti oni skupljali potpise’, uzvratio je Kujundžić, koji je tijekom emisije u više navrata docirao protukandidatu, obraćajući mu se riječima ‘Ivane, zlato’ i ‘Ivane, dijete’.
‘Ja, kao mlad i slobodan čovjek, nisam na ničijem lancu i ne ovisim o ničijem novcu. S druge strane gospodin Kujundžić preko gospodina Petraka, koji je bio prijatelj gospodina Hanžekovića, financira svoju kampanju. Radi se o novcu od ovršne mafije, a ja se borim protiv ovrha i protiv ljudi koji za 500 kuna duga uzimaju 1.000 kuna odvjetničkih troškova’, rekao je Sinčić.
Kujundžić je rekao da je riječ o teškim riječima i da se Sinčić ‘malo zaigrao’. Njegova kampanja je ‘ozbiljna i nijedna kuna neće doći iz sivih fondova’.
Kujundžić bi, kao predsjednik, izbacio bistu Josipa Broza Tita s Pantovčaka. ‘Bio je to diktator po čijem nalogu su likvidirane stotine tisuća ljudi i njemu kao zločincu nije mjesto nigdje na javnom mjestu, poglavito ne u Uredu predsjednika Republike’, rekao je Kujundžić.
Sinčić je ustvrdio da je to, kao i istospolni brakovi, sekundarna tema i potpuno nebitna u ovom trenutku, kad se mora rješavati pravo na dom i zaposlenje.
‘Poslije ćemo rješavati sekundarna pitanja kao što je uloga Broza. Pozivam građane da se prestanu baviti takvim pitanjima’, poručio je Sinčić.
On bi ipak lustrirao ‘sve koji su sudjelovali u pretvorbenoj i privatizacijskog pljački’, sve ‘tajkune i suce za koje se pokazalo da ne rješavaju slučajeva i ljude iz DORH-a koji drže papire u ladicama i ne poštuju zakone’.
Kujundžić bi ‘išao puno šire’. Upozorio je da je Josipović poslao simboličnu poruku krećući u kampanju s Trga maršala Tita. Treba, rekao je, lustrirati sve, ali pritom je ‘jedno politička lustracija, a jedno povijesna istina koja jedina mora dovesti do pomirdbe’, a potom i svega drugog potrebnog za napredak zemlje.
‘Žao mi je što Kujudžiću to nije smetalo 20 godina, nego sad kad je izbačen iz HDZ-a i kad se kandidira za predsjednika’, ustvrdio je Sinčić.
Kad su u pitanju dvojezične ploče u Vukovaru, Kujundžić je već potpisao da je protiv jer su ‘presvježe rane, još majke nisu oplakale ni pokopale svoju zemlju’, dok bi Sinčić to riješio lokalnim referendumom. Taj se problem također ‘bespotrebno napuhava, dok banda nastavlja pljačkati ovu zemlju’. Inače, branitelje podupire ‘kao populaciju’, a jedini način da se njihovi problemi riješe je ‘da se napravi lustracija i ostvari nova Hrvatska’.
Kujundžić ne bi zabranio križ u školama, jer su ‘univerzalne kršćanske vrednote i katolički nauk u korijenu hrvatskog naroda, a simbol je križ’. Što se pobačaja tiče, Sinčić odgovara da se bori za Hrvatsku u kojoj neće biti potrebno napraviti pobačaj, a Kujundžić napominje da je osobno protiv pobačaja, ali ne zabranama nego ‘mjerama da dijete mora biti zaštićeno od začeća do završetka školovanja’. Podržava priziv savjesti liječnika koji odbijaju obaviti pobačaj.
Sinčić ne bi mijenjao trenutni zakon o životnom partnerstvu, dok Kujundžić ističe da je brak zajednica muškarca i žene – prirodno stanje, ali ‘treba naći način za riješiti pravnu relaciju između istospolnih drugova’. Za razliku od Sinčića, on samcima ne bi dopustio da imaju djecu.
Kandidat Živog zida apsolutno je za legalizaciju indijske konoplje, koja je ‘biljka kao i i svaka druga’ i pomaže onima s teškim bolovima. Kujundžić napominje da je u medicini dopušteno sve, ali ‘takva dekriminalizacija je uvod u prošireno narkotržište i uvlačenja sve većeg broja djece’.
Eutanaziju, po Sinčiću, treba dozvoliti na zahtjev bolesnika u najtežim slučajevima. Kujundžić pak kaže da nitko nema pravo oduzeti život, ‘ali nekada ne treba aktivno djelovati’. Upozorava da eutanazija može biti zloupotrebljena, ali ‘nekada produžavajući život produžavamo agoniju’.
