Znači li 16,42 posto glasova, što ih je u prvome krugu predsjedničkih izbora odnio kandidat Živog zida Ivan Vilibor Sinčić, da se na hrvatskoj političkoj sceni stvara takozvani treći put? Tko su birači i s kojim su motivom dali glasove Sinčiću i ugrožava li on pozicijuORaH-a Mirele Holy?
Politički analitičari iz različitih kutova gledaju na Sinčićev uspjeh, no slažu se kako on potvrđuje tezu da u biračkom tijelu postoji veliki prostor koji ne popunjavaju dominantne, ideološki podijeljene političke stranke.
– Hrvatska je zarobljenik stabilnosti stranačkog sustava koji je rezultat ideoloških podjela. Sinčić i teme koje je problematizirao u kampanji, a odbijao se svrstavati lijevo ili desno, spadaju u socijalne probleme – kaže profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Nenad Zakošek.
Mikšić dio fenomena
Politički analitičar Žarko Puhovski smatra da postoje tri moguća odgovora: da su za Sinčića glasali razočarani ljudi koji vjeruju da su političari bagra, a bankari gulikože; da su tu glasovi birača koji su se odmaknuli od SDP-a jer smatraju da SDP nema dovoljno radikalnu poziciju i zato su se u postotku poklopili s podrškom koju ima ORaH; ili je Sinčić, budući da se nije želio odrediti ni o jednoj ideološkoj temi, od pobačaja do ustaških simbola na stadionima, uzeo glasove birača kojima svjetonazorske teme nisu prioritetne.
– Sinčić je dobro procijenio da postoji prostor u biračkom tijelu koji treba popuniti, i to više na parlamentarnim nego na predsjedničkim izborima – kaže Puhovski i napominje kako su i drugdje u Europi trendovi da se, s jedne strane, ponovno otkriva patriotizam, a s druge se javljaju antiideološke stranke kao u Španjolskoj ili Grčkoj. Sociolog Dragan Bagić navodi pak da se sa Sinčićem nije dogodilo ništa novo, već je riječ o fenomenu koji dulje postoji, a to je da određeni postotak birača traži kandidate koji ne pripadaju političkom establišmentu.
– To su birači koji nisu vjerni nijednoj stranci. Oni su svojedobno glasove davali Laburistima, potom ORaH-u, dok je prvi znak da je biračima dosta dominantnih stranaka bio Boris Mikšić – kaže Bagić.
Zakošek kaže da je Mikšić dio toga fenomena, ali su s njim očekivanja birača bila drugačija. Slično kao i u drugim istočnoeuropskim zemljama, idealizirali su uspjeh nekoga tko se dokazao u inozemstvu. Kada se govori o trećem putu u politici, Zakošek smatra da je posrijedi mistificiranje.Može li Sinčić u Sabor?
– Mi sada nemamo dva puta, nego samo jedan i treba nam drugi put, a to je promjena modela u kojemu funkcioniraju stranke – smatra Zakošek.O tome može li Sinčić ugroziti Mirelu Holy sugovornici slično razmišljaju. Puhovski naglašava da je to pitanje organizacije.
– Jesu li Sinčićevi ljudi u stanju, a da se međusobno ne posvađaju, što se dogodilo Mireli Holy, organzirati parlamentarne izbore? Za njih nije dovoljan tim od 30 ljudi kao za predsjedničke – kaže Puhovski. Bagić je mišljenja da je ORaH napravio stratešku pogrešku jer nije na predsjedničke izbore izašao sa svojim kandidatom te ne isključuje da bi im se to moglo osvetiti. Zakošek misli da Sinčić, koji se ideološki ni o čemu ne opredjeljuje, ima prostor za sklapanje saveza s drugim građanskim listama.
