Članice Europske unije poslale su oko 2.000 projekata za program Jean-Claudea Junckera. Evo kako među njima kotiraju prijedlozi hrvatske Vlade.
Kada bi se ostvarili planovi ili želje Hrvatske, u sljedećih tri do pet godina u našoj bi zemlji trebalo biti investicija u iznosu od najmanje 20 milijardi eura. Točno 77 velikih projekata iz Hrvatske, ukupne vrijednosti iznad 21 milijarde eura, nalazi se na popisu oko 2.000 europskih projekata koji bi se potencijalno mogli financirati u okviru velikog Junckerovainvesticijskog plana. Jutarnji list došao je u posjed tog popisa iz kojeg je vidljivo da hrvatska Vlada prioritet daje investicijama u području transporta, infrastrukture i energetske učinkovitosti.
Projekti s prioritetom
U popisu tih projekata su i Pelješki most, dionica Jadransko-jonske autoceste, željeznica Goljak – Skradin, pruga Okučani – Vinkovci i drugi projekti boljeg cestovnog i željezničkog povezivanja. Od velikih projekata u energetici su hidroelektrana “Zagreb na Savi”, LNG terminal na Krku te Plomin C.
Najveći projekt koji je Hrvatska prijavila, u vrijednosti od 3 milijarde eura (točnije 2,9996 milijardi eura), skupina je neovisnih projekata regionalne i lokalne drenaže, što je potrebno za usklađivanje s direktivom EU o vodama. Prijavljeni su i brojni projekti gospodarenja otpadom kao i projekti u okviru digitalne modernizacije.
Među njima je i gradnja NGN mreže, projekt ICT infrastrukture od gotovo milijardu eura, točnije 980 milijuna. Ima i projekata u okviru socijalne politike kao što je obnova i oprema Varaždinskih toplica, projekt vrijedan 64 milijuna eura.
Najčešće spominjani projekt u Hrvatskoj u protekle dvije godine je gradnja Pelješkog mosta.
Taj je projekt prijavljen i nalazi se na popisu EU, ali je naveden kao projekt boljeg povezivanja dubrovačke regije s ostatkom Hrvatske.
Osim gradnje mosta, tim projektom ukupne vrijednosti od 370 milijuna eura Hrvatska planira graditi i dionicu brze ceste po poluotoku ukupne dužine od 50 kilometara. Početak realizacije tog projekta bio bi 2016. godine, a dovršetak 2019. godine.
Od hrvatskih projekata tu je i dovršetak hrvatskog dijela Jadransko-jonske autoceste, projekt ukupne vrijednosti 850 milijuna eura koji bi se trebao realizirati od 2017. do 2022. godine.
Energetska obnova
Za energetsku obnovu javnih zgrada Hrvatska je prijavila projekt od 700 milijuna eura dok bi drugi projekt za obnovu komercijalnih zgrada koštao dodatnih 500 milijuna eura.
Najveći projekt u energetici bio bi “Zagreb na Savi”, odnosno grdnja hidroelektrane Podsused, što je projekt vredniji od 1,2 milijarde eura. Vrijednost projekta Plomin C bio bi 810 milijuna eura dok bi gradnja LNG terminala Omišalj na otoku Krku koštala 760 milijuna eura.
Taj bi terminal plinovodom bio povezan sa Slovenijom, Austrijom, Mađarskom, Rumunjskom i drugim državama srednje i istočne Europe. Taj je projekt već identificiran kao američko-europski prioritet još na prošlom sastanku visoke razine zajedničkog, EU-američkog vijeća za energetsku stabilnost.
Grad Zagreb je prijavio projekt gradnje centra za gospodarenje otpadom u vrijednosti od 300 milijuna eura, a kao prepreka u tom projektu je navedena lokacija. Realizaciju tog projekta trebalo bi početi 2017. godine i dovršiti se dvije godine kasnije. U tablici s projektima, osim vrijednosti investicije, opisa projekta i rokova navedene su i faze u kojima se određeni projekt nalazi, kao i prepreke u realizaciji.
Projekti nisu dovoljno ‘zreli’
Hrvatski projekti, većina njih, tek su u početnoj fazi planiranja i po tome je vidljivo da su oni, kako kažu u Komisiji, “manje zreli” od mnogih projekata u drugim državama članicama.
Što se prepreka tiče, u hrvatskom slučaju najčešće se navode nedovoljni fondovi, neriješena vlasnička pitanja i lokacija.
Ovaj dugački popis s više od 2000 projekata u svim državama EU samo je takozvana “lista želja” – za sada. Ipak, to pokazuje kamo države članice žele usmjeriti investicije. Većina projekata koje je Hrvatska prijavila, ali ne svi, nalazi se i u planovima djelomičnog financiranja novcem Europske unije iz strukturnih i kohezijskih fondova. Njih Hrvatska mora i sama sufinancirati, a očekuje se da će i privatni kapital biti uključen.
