Sajamski šušur, okićeni štandovi, pašta-fažol s kobasicama, grilana piletina i vratina, ćevapčići, girice i srdele, crno i bijelo vino te sokovi, a najviše sjajno raspoloženje više tisuća Virana, virskih gostiju, vikendaša i stanovnika otoka iz svih krajeva Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke i Mađarske, bili su praznični dekor prvosvibanjske fešte na središnjem virskom Trgu svetog Jurja, virskoj šetnici i rivi.
Od 10 do 13 sati uz odličnu zadarsku grupu „Calypso“, proslava Praznika rada oživjela je otok, pa se produženi vikend iskoristio za šetnju, druženje, ples i vožnju biciklom. Općina Vir organizirala je proslavu Praznika rada, a Virani su se spremno odazvali uveličavši ovo praznično prijepodne. A kako su izgledali prijepodnevni sati na Viru 1. svibnja pogledajte na našoj fotogaleriji.
450 porcija vratine i drugog grilanog mesa, 300 porcija pašta-fažola s kobasicama, 300 porcija girica i srdela uz 100 litara crnog i bijelog vina te 80 litara sokova – priredili su i poslužili kuhari i konobari virskog restorana „Kotarina“ za sve goste prvosvibanjske proslave i prijatelje otoka Vira. Okac, Rajka, Mile i chef Mustać, uz sveprisutnog šefa Joska i konobare „Kotarine“, odradili su posao i potom – pozirali iza scene.
Dali bi cijelu Sloveniju za Vir
Vir je hrvatska Florida! Govori to demografska statistika, a još više osjećaji koje brojni umirovljenici i takozvani seniori iz Austrije, Mađarske, Njemačke, Hrvatske i posebice Slovenije, gaje prema otoku kojeg su odabrali za život.
„Da nema Vira, trebalo bi ga izmisliti. Dao bih cijelu Sloveniju za Vir!“ – oduševljeno nam govori Viktor Žagar, Slovenac koji je zajedno s bratom Rajkom i suprugama prvo posjetio prijatelja na Viru, a sada ga, kaže nam, mogu istjerati samo silom.
„Svi moji prijatelji znaju koliko sam lud za Virom. Zapravo, ja sam ovisnik o Viru. Kada sam u Sloveniji, svaki dan gledam stream na mrežnim stranicama Općine Vir; biciklijadu, boćare kako pripremaju boćalište, vremenske prilike, što god se događa“, govori Viktor. Dušu otvori i pusti na Crvenoj zemlji, potom svakodnevno kaićem odvesla do Paga. Brat Rajko nije toliki „ovisnik”, ali ljeto bez Vira ni on ne može zamisliti.
„Krenemo u svibnju s prvim dolaskom, potom se vratimo na ljeto i tako do kraja rujna. Dugo dolazimo pa primjećujemo kako se puno toga napravilo i promijenilo na bolje“, kaže Rajko, a veselo društvo iz slovenskog grada Hrastnika, regije Zasavlje i pokrajine Štajerske, upotpunjuje i gospođa Ana Žagar.
„Super je na Viru, dolazimo nekoliko puta svake godine. Jako sam zadovoljna, uvijek se nešto događa“, govori. A tko je „krivac“ za ljubav Žagarovih prema Viru? Ime mu je Miroslav Kos, rodom je iz Žumberka, a na Boboviku ima kuću već 18 godina. Kuća je, doduše, veći dio godine prazna, pa oživi u proljeće i na ljeto kada Miroslav otvori vrata svojim prijateljima iz Slovenije.
„Ja bih najradije da sam stalno na Viru, ali ne mogu zbog posla“, govori nam i otkriva kako radi za „Kolpasan“, slovensku tvrtku koja proizvodi tuš kabine. Još kaže:
„Još ću malo uživati, pa nazad na posao. No, brzo sam nazad, jer kada dođem na Vir odmah sam zdrav“.