Izložba u organizaciji Udruge multiAKT “REFLEKSIJE PROŠLOSTI – ŽUDNJA ZA ŽIVOTOM” autorice Alene Orović, koja je postavljena u Gradskoj straži na Etnološkom odjelu od 24. 8. 2015. produljuje se do 14.9.2015.
Autorica cjelokupnog projekta, Alena Orović, postavila je izložbu kako bi progovorila o patrijarhalnom sustavu koji je destruktivan spram prirode i čovjeka, spram istine, spram ljubavi.
Iako mislimo, i kao pojedinci/ke i kao društvo, da smo nadišli patrijarhat te ga percipiramo kao pojam povezan s prošlošću, tradicijom, ruralnim sredinama, istočnjačkim narodima pa se postavljamo u superiornu poziciju naspram radikalnog patrijarhata drugih društava i njihovog odnosa spram žena, i dalje smo u istom principu te je on i te kako živ, u nama i oko nas, odnosno mi smo u njemu i upravo zbog toga ga nismo svjesni – jer nam je preblizu, jer smo s njim srašteni i zbog toga nesankcionirani. Od najočitijih primjera tu su potplaćenost žena u odnosu na muškarce, nasilje nad ženama, pozicioniranje žena u medijima, religijske dogme.
No iako sputane teškom tradicijskom odjećom, bremenom prošlosti, žene snivaju, osjećaju, žene misle, namjeravaju, žene žude. Žude za ostvarenjem vlastitog jastva, za slobodom, za življenjem života odnosno samim životom jer život nije živ ako se živi tuđa očekivanja jer tada takav subjekt postaje mrtav, pasivan što je u suprotnosti sa samom prirodom života koji je konstantna akcija, pokret i promjena.
Dozvoljavanjem sebi uočavanja te žudnje, gledanja, slušanja, doživljavanja ženskog, na suptilan način otvara se mogućnost javljanja suosjećanja, solidarnosti i/ili poistovjećivanja sa sobom i/ili drugom osobom, a to je put osvještavanja prošlosti i sadašnjosti te potencijalne budućnosti kroz potencijalno propitivanje vlastitih obrazaca nasljeđa prošlosti u sadašnjosti te preuzimanja odgovornosti. Odgovornosti za stvarnost oblikovanom našim vlastitim obrascima mišljenja, govora, ponašanja patrijarhalnog naslijeđa, i divnom žudnjom koja je svačija, biti sretan/na, živjeti.