Lei Glavan (8) liječnici su prije četiri godine dijagnosticirali vrlo rijetku aneurizmu na arteriji u mozgu. Život joj je visio o koncu jer je aneurizma u svakom trenutku mogla puknuti i izazvati krvarenje.
Zahvaljujući liječnicima s Klinike za neurokirurgiju KBC-a Zagreb i profesoru Laligamu Sekharu, ona u utorak u krugu svojih najbližih može proslaviti osmi rođendan. Sekhar, koji je jedan od najcjenjenijih stručnjaka u tom području je samo zbog Lee, tada četverogodišnje djevojčice iz Privlake, stigao iz Washingtona kako bi ju operirao.
– Lea se s dvije i pol godine žalila na glavobolje. Odveli smo je liječnicima u zadarsku Opću bolnicu koji su nam nakon obavljenih pretraga rekli da je s njom sve u redu. No onda je Lea, s nepunih četiri godine, odjednom počela govoriti kako pred sobom vidi neobične bijele krugove koji lete, a to nas je jako uznemirilo, prisjeća se Leina mama Željka (36) trenutaka kad je saznala da njezina djevojčica ima aneurizmu koja je u dječjoj dobi izrazito rijetka.
– Zadarski liječnici rekli su nam da Lea ima tumor na mozgu i da s njome hitno moramo otputovati u Kliniku za dječje bolesti u Klaićevoj ulici u Zagrebu. Bili smo izvan sebe, no morali smo se pribrati. U Zagrebu su Lei napravili magnetnu rezonancu kojom je tumor isključen, ali je potvrđena aneurizma – tempirana bomba koja je svakog trena mogla puknuti i ubiti naše dijete, dodala je Željka. Leu su tada iz Klaićeve bolnice hitno prebacili na Rebro gdje su liječnici potvrdili dijagnozu. Znali su da im ne preostaje ništa drugo nego Leu operirati i ugraditi joj premosnicu, no situacija je bila tim teža jer su znali da i najmanja pogreška može rezultirati oduzimanjem polovice djetetova tijela, a u nekim slučajevima i smrću.
– Netom prije nego što je Lea došla k nama u Kliniku, vratio sam se iz Seattlea gdje sam bio na usavršavanju kod profesora Laligama Sekhara. S kolegama na klinici dogovorio sam se da ga pozovemo da pregleda Leu i nakon dodatnih konzultacija s njim odlučili smo Lei napraviti cerebrovaskularni bypass.
Riječ je o rijetkoj operaciji u kojoj smo morali odstraniti dio arterije u mozgu na kojem je bila aneurizma i zamijeniti ga dijelom arterije s Leine podlaktice – tvrdi doc. dr. sc. Goran Mrak, predstojnik Klinike za neurokirurgiju KBC-a Zagreb. Dodaje kako su za to morali stvoriti idealne uvjete i na sat vremena ‘isključiti’ krvotok u Leinu mozgu.
Liječnički tim, koji su uz docenta Mraka činili i neurokirurzi profesor dr. Laligam Sekhar, dr. Jakob Nemir i neuroanesteziolog dr. Vasilije Stambolija, strepio je kako će Lein mozak preživjeti period “isključenja” krvotoka od gotovo sat vremena.
– Do Leina buđenja nismo znali hoće li biti posljedica. Bojali smo se, ali smo odahnuli kad se ona drugi dan probudila i odmah izrazila želju za ustajanjem iz kreveta, prisjeća se docent Mrak trenutka u kojem su djevojčici spašavali život.
Kaže kako je šivanje žila duboko u mozgu izrazito složeno i zahtijeva savršenu preciznost, a šavovi kojima se to radi vide se samo pod operacijskim mikroskopom.
– Debljina žile u mozgu je oko dva milimetra, a morali smo je zašiti tako da krv kroz nju nesmetano prolazi, rekao je Mrak i dodao da je operacija trajala cijeli dan.
Njezini su roditelji pred operacijskom salom nestrpljivo čekali od 8 pa sve do 18 sati. Liječnici koji su ih obilazili govorili su im da ne strahuju zato što operacija dugo traje, nego da se mole da sve prođe u redu. Nad Leom se pomolio i sam profesor Laligam Sekhar.
– Prišao nam je u Leinoj bolesničkoj sobi i pitao može li se pomoliti nad našom kćeri. Ostali smo zatečeni, ali smo mu to, naravno, dopustili. Svojim nas je činom sve rasplakao, rekla je Leina mama Željka, koja tvrdi da je Lea i prije i poslije operacije bila izrazito živahno dijete:
– Probudila se drugi dan nakon operacije i sve nas oduševila pozitivnim stavom. Odmah je htjela ustati iz kreveta, što je bio dodatni znak da tijekom operacije nije došlo do neurološkog oštećenja.
Pretrage koje su liječnici Lei napravili nekoliko dana nakon operacije pokazale su da je s njom doista sve u redu. Nakon tjedan dana otpustili su je iz bolnice, a nekoliko mjeseci nakon toga morala je piti lijekove protiv zgrušavanja krvi. Lea jednom godišnje mora na magnetsku rezonancu, koja je dosad svaki put bila uredna. Njezini su roditelji neizmjerno zahvalni liječničkom timu, a posebice profesoru Sekharu.
– Sekhar je u trenutku kad je Lea završila u bolnici na Rebru slučajno bio u Zagrebu. Supruga mu je Zagrepčanka pa često s njom boravi u Hrvatskoj. Svake godine ljetuju u Biogradu na Moru i ne propuštamo priliku da ga ondje posjetimo, kaže nam Željka.
Profesor Sekhar je Leine roditelje prije operacije upozorio kako je smrtnost u takvim operacijama jedan posto, no da vjeruje kako će sve biti u redu.
– Nikad ne znate jeste li baš vi u tih jedan posto, no sve je lakše kad u liječnike imate povjerenja, a mi smo ga imali, dodaje Željka, koja je neizmjerno zahvalna i Leinoj pedijatrici Martini Mikecin, koja je prepoznala da s djevojčicom nešto nije u redu i poslala ih kod specijalista.
Lea je danas učenica drugog razreda. Aktivna je mažoretkinja, voli glazbu i ples. Roditelje i brata Josipa (2) svakodnevno uveseljava zaraznim smijehom i dogodovštinama. Iako joj roditelji za rođendan žele prvenstveno puno zdravlja, ona je, kao i većina djevojčica njezine dobi, za rođendan poželjela tortu i poklone s likovima iz crtića. Liječnicima je veliko zadovoljstvo sresti je zdravu kad dolazi k njima na kontrole.
Aneurizme su u dječjoj dobi izrazito rijetke
Liječnici u Zadru Lei su najprije napravili CT mozga. Na snimci su uočili neobičnu tvorbu i zaključili da djevojčica ima tumor. Tek je poslije snimka MR-a pokazala da djevojčica ima veliku aneurizmu na arteriji koju hitno treba odstraniti…