Akademik Alfredo Pérez Alencart, poznati španjolsko-peruanski pjesnik, urednik knjige El Tigre Tomislava Marijana Bilosnića u španjolskom izdanju, ovih je dana objavio tekst o Bilosnićevom boravku u Salamanci, kao i njegovim novim pjesmama na temu tigra, Tigar u Salamanci, objavljenih na hrvatskom i španjolskom jeziku u Španjolskoj. Alencartov tekst Tigar šeće Salamancom objavljen je 18. i 19. siječnja 2016. godine u španjolskim dnevnicima El Norte de Castilla i Salamanca al día, kao i na portalima pjesnika i fotografa Joseé Amadora i slikara, sveučilišnog profesora Miguela Elísa. Ovdje u prijevodu dr. sc. Željke Lovrenčić donosimo tekst Alfreda Péreza Alencarta.
Piše: Alfredo Pérez Alencart
Salamanca je grad koji vrlo lako osvoji nečije srce. Oni koji je posjete i dožive, zauvijek ostanu vezani uz nju premda su u njoj boravili nekoliko sati ili nekoliko dana. A oni koji su previše lijeni da je osmotre, nikada je ne uspiju upoznati iako prolaze njezinim ulicama čitavog života.
Smatram da je izuzetna povlastica što smo u Salamanci ugostili Tomislava Marijana Bilosnića (Zemunik, Hrvatska, 1947.), pjesnika neosporne kvalitete, što bi priznali u bilo kojemu dijelu svijeta. Njegov cjelokupni opus broji više od stotinu knjiga poezije i proze i prema mišljenju sklonih mu kritičara ali i zavidnika kojih nikada ne nedostaje kad se netko po nečemu ističe, vrlo je dojmljiv i poznat i izvan granica njegove zemlje. A povlastica za njega i za čitatelje sa španjolskoga govornoga područja je imati kao posrednicu nekoga tko tako dobro prevodi pjesnike s hrvatskog na španjolski i sa španjolskog na hrvatski kao što je Željka Lovrenčić, istinska veleposlanica hrvatskih književnika, ali i svih nas koji pišemo jezikom Nebrije i Cervantesa.
Dakle, Bilosnić je bio u Salamanci i prošetao njezinim ulicama i barovima u hladnim i kišovitim danima mjeseca rujna prošle godine. Prema vlastitom priznanju, došao je da bih doznao tko sam/došao sam u Salamancu/neuhvatljivu/i vječnu/Tijelo tigra/grad je u mojim očima/odraz labirinta na zidovima/tvrđim od jezika.
Došao je predstaviti svoju knjigu „Tigar“. I pustio je tigra i svoju maštu da slobodno lutaju, a zatim je napisao četiri lijepe pjesme koje je prevela Lovrenčić i koje do sada nisu objavljene ni na hrvatskome ni na španjolskome jeziku. Počnimo s jednom od njih naslovljenom Tijelo tigra u Salamanci, i posvećenom pjesniku i fotografu Joséu Amadoru Martínu Sánchezu, te po mojemu sudu, najupečatljivijom: Sanjam tijelo tigra.
Tijelo tigra sanjam kao Salamancu/gipko/od zlatnih žica/Mačevi zuba/temelj su kraljevstva zatvorenoga u suncu/Tijelo tigra /dodir je neuhvatljivi/kao crtež djeteta/u svjetlosti kamena/u samoći/vatri i pepelu/u tisuću i jednoj noći/u tisuću kristala zrcala/u zdjeli sjećanja/Tijelo tigra u Salamanci/čeka kada će se otvoriti vrata/nekoj drugoj sudbini.
Na predstavljanju knjige koju sam s velikim zadovoljstvom uredio i napisao joj predgovor u Dvorani riječi (Sala de la Palabra), Bilosnić je izjavio da je Salamaca jedan od rijetkih gradova u svijetu zbog kojega bi ostavio svoj Zadar. Slikaru Miguelu Elíasu, ilustratoru njegove zbirke, posvetio je drugu neobjavljenu pjesmu naslovljenu Tigar na kiši u Salamanci:
Tigar skače s kapi na kap/tigar se skriva u kapi kiše/i nama prikrada/Tigar je u svakom biseru
/tigar je u svakoj zvijezdi/Tigar je Hanibal/u španjolskoj samoći/on je poput žabe na kiši/ glasan i pokretan.
Jednoga poslijepodneva, 17. rujna, gotovo nam se „izgubio“ u prekrasnome baru koji izvrsno ugošćuje pjesnike i u kojemu ga je José Amador nagovorio da proba nekoliko dobrih jela pripremljenih od riba iz rijeke Duero. Ali, pronašli smo ga i odveli u Ávilu gdje je trebao čitati svoju poeziju. Međutim, on je samo želio ostati u Salamanci – to vidimo u pjesmi Tigar u Salamanci, posvećenoj Željki Lovrenčić…
Kad tigar krene kroz bambuse/tigar se jutru predaje//tigar se umnaža u Salamanci/Kada se čuje šum njegova hoda/to vjetar je/u kojemu šumi španjolski jezik/i šušti/uznemiren/kao zlatne vlati žita/senjore Severine Vega Gallego/sablja/Cervantesova rječnika/Brci su tigra sunce/koje prethodi pastirima iz Ávile/Na tigru iz Salamance /jašu pustinjski vitezovi/u zagrljaju/sa smrću/plavom poput neba.
Na početku teksta govorio sam o povlasticama. Spomenut ću ih i na kraju i dodati da sam se odmah razumio s tim istaknutim hrvatskim pjesnikom. Činilo se da se oduvijek poznajemo premda ne znam ni slova hrvatskoga a ni on španjolski. Sporazumijevali smo se osmjesima, pokretima ruku, zvukom njegovih stihova, prijateljskim zagrljajima. Tako je to u našoj pjesničkoj struci. Ne samo da se nekoga upozna nego se rađa i prijateljstvo. A to je prava povlastica.
I na kraju predstavljam vam pjesmu Salamanca s prugama tigra, posvećenu autoru ovoga teksta:
Salamanca s ulicama iscrtanim poput pisma/s prugama tigra /u vrtovima/peruanski miris trave/i zubi blijedog mjeseca/Tigar u Salamanci/Cervantesov je duh/njegov mač/između Ávile i Salamance/Lijepa je Salamanca /puna tigrovih sjena/u sjenama se povijest stvara/slike obuzete svjetlošću.
Tigar i dalje šeće Salamancom. Budite ljubazni prema njemu…