Pag se kroz povijest selio dva puta. Prva lokacija bila je antička Kissa ili Cissa u kojoj su živjeli pretežito Rimljani, a bilo je nešto Grka. Nalazila se kod današnjeg mjesta Caska u blizini Novalje. Grad je potonuo uslijed potresa u 4. stoljeću. Po nekim pretpostavkama, u gradu je živjelo 5 000 do 30 000 ljudi. Nažalost, o tom se naselju još ne zna mnogo. U blizini obale pronađene su brojne amfore u kojima su antički stanovnici pohranjivali vino.
Nakon potresa stanovnici su novi grad izgradili znatno južnije. Već je u 10. stoljeću bio opasan gradskim zidinama i kulama unutar kojih su sagrađeni trgovi, crkve, kuće i palače. Naziv Pag spominje se prvi put u 10. stoljeću, a nije jasno odakle potječe sam naziv. Tragovi megalitskih struktura upućuju na postojanje mnogo starijeg naselja. Sigurno je da je kralj Stjepan Držislav oslobodio Pag od Bizanta 976. godine te postavio hrvatskog župana. Krajem 12. stoljeća izgrađena je znamenita crkva sv. Marije koja je još u funkciji.
Tijekom navale Tatara kralj Bela IV. bježao je po dalmatinskoj obali. U jednoj bitki protiv Tatara Pažani su pomogli kralju i zauzvrat dobili status slobodnog kraljevskog grada 30. ožujka 1244. godine. Stoga se taj dan uzima kao dan grada. Nakon toga Pag se ubrzano razvija.
Početkom 15. stoljeća Pag je pripao Veneciji jer je kralj Ladislav prodao svoj dio Dalmacije. Mnogo veća opasnost od Venecije postaju Osmanlije koji već sredinom 15. stoljeća prodiru na dalmatinske otoke. Stoga su Pažani počeli graditi novi grad oko jedan kilometar sjevernije – današnji Pag. Dali su izraditi planove u Veneciji po svim modernim načelima arhitekture i urbanizma, a u njima je sudjelovao i slavi Juraj Dalmatinac. “Stari” Pag nazvan je Stari grad, čije ruševine još stoje u blizini novog Paga.
Pag je sada imao snažne zidine s devet kula, od koji je sačuvana samo kula Skrivanat. Budući da su Pažani mogli relativno mirno živjeti, gospodarstvo se veoma razvijalo. Iz redova odličnika Venecija je birala kneza koji je upravljao čitavim otokom. Paške plemićke obitelji (Mišolići, Zorovići, Kašići, Mirkovići, Portade… ) stekle su velik ugled. Jedan od najpoznatijih Pažana svakako je Bartol Kašić (1575. – 1650.) – pisac prve hrvatske gramatike. U Pagu je neko vrijeme boravio Pietro Ottoboni (17. st.) koji je kasnije postao papa Aleksandar VIII. Pag je u 19. stoljeću posjetio carski par Franjo I. i Carolina. U svom je dnevniku ovaj habsburški car napisao da je počašćen odličnom hranom i vinom. Paško vino očito je bilo na glasu budući da ga hvalio i austro-ugarski car Franjo Josip u svome posjetu Pagu 1875. godine, piše Povijest.hr.