Malik Tintilinić, Regoč, šegrt Hlapić, ribar Palunko – imena su to koja mnogim naraštajima čine djetinjstvo maštovitijim i uzbudljivijim. A taj čarobni, tajanstveni svijet bajki pripada Ivani Brlić – Mažuranić, najčitanijoj i najprevođenijoj hrvatskoj dječjoj književnici.
Rodila se Ogulinu, 18. travnja 1874. u poznatoj intelektualnoj građanskoj obitelji. Otac Vladimir bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra književnika Dimitrija Demetra. Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, među ostalima i poznavanju stranih jezika, pa su joj neki od prvih književnih pokušaja na francuskome. Njezine prve životne i književne spoznaje u roditeljskom domu pomogle su joj da se dobro uklopi u obitelj Brlića, hrvatskih uglednika čiji je član postala na 18. rođendan udajom za odvjetnika Vatroslava Brlića. Zadivljena atmosferom u toj kući u Brodu na Savi, prebogatom kućnom knjižnicom i duhom obitelji u autobiofrafiji je zabilježila: ” Došla sam u stari dom obitelji Brlićevih u kojoj sve odaje koliki su interesa članovi te obitelji gajili za umjetnost i književnost, za svaki patriotski i lijepi pokret”.
Pisati je počela tek desetak godina nakon udaje, u početku samo za svoju obitelj, a zatim i za djecu diljem svijeta jer su njezini junaci vremenom progovorili na 40 jezika.
Kao majka sedmero djece imala je priliku upoznati se s dječjom psihom i tako razumjeti naivnost i čistoću njihova svijeta.
Godine 1902. tiskani su “Valjani i nevaljani” i “Škola i praznici za obiteljsku uporabu”. Pravi je prodor u književnost ostvarila “Čudnovatim zgodama i nezgodama šegrta Hlapića” 1913. godine. To je pripovijest o sazrijevanju i životnom preobražaju od zla prema dobru bistra i vrijedna dječaka Hlapića. Umjetnički vrhunac dosegnula je “Pričama iz davnine” , djelom koje je djeci, ali i odraslima nudilo vjeru u temeljne ljudske vrijednosti. Pišući priče, inspiracija su joj bile slavenska mitologija i hrvatske narodne legende, pa se tako stilski približila književnom kontekstu svoje epohe u razdoblju Moderne. Izrazito vizualno doživljavanje, neposredno izražavanje, izravna iskrenost koja podrazumijeva iskonsku ljudsku naivnost u spoznavanju temelji su na kojima se stvaralaštvo Ivane Brlić – Mažuranić približilo zahtjevnom senzibilitetu čitatelja – djeteta.
Godine 1937. postala je dopisni član tadašnje JAZU, u umjetničkom razredu, i na taj način postala prva članica ove najviše znanstvene ustanove u Hrvatskoj. Umrla je 21. rujna 1938. godine u Zagrebu.
