Vlada SKH-SDP je 23. svibnja 1990. – svega osam dana prije okupljanja prvog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom nakon prvih demokratskih izbora provedenih nakon II. svjetskog rata – predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane Jugoslavenskoj narodnoj armiji.
Za razliku od Slovenije, gdje su republičke vlasti odlučno odbile razoružati Teritorijalnu obranu, u Hrvatskoj je oružje predano bez protivljenja Ivice Račana i SKH-SDP.
Radilo se o velikoj količini naoružanja. Hrvatskoj je na taj način oduzeto oružje kojim se moglo naoružati oko 200.000 ljudi – uključujući znatnu količinu protuoklopnog i protuzračnog naoružanja, te lako topništvo.
Kad je 1991.g. počela otvorena agresija na Hrvatsku od strane domaćih Srba-četnika i JNA, lovačko i trofejno naoružanje nije bilo dovoljno za obranu Domovine, pa se odlučilo preoteti oružje Teritorijalne obrane iz vojarni JNA diljem Hrvatske. Tako su pripadnici Specijalne policije iz Zadra 21.09.1991.g. napali i osvojili vojarnu JNA „Turske kuće“ na Smiljevcu, u kojoj je JNA držala oteto naoružanje Teritorijalne obrane Zadra i Biograda. U „Turskim kućama“ je bilo smješteno oko 9.000 komada oružja. Većinom se radilo o streljačkom, protuoklopnom i protuzrakoplovnom naoružanju koje su kupovale bivše općine i radne organizacije za potrebe ustroja svojih TO jedinica.
Sljedeći dan (22.09.1991.g.) dva neprijateljska zrakoplova tipa “Galeb” bombardirala su osvojenu vojarnu na Smiljevcu, tri bombe su eksplodirale, a eksplodiralo je i jedno skladište streljiva. S ovim činom zadan je veliki udarac srpskom planu, a to je da su planirali ući tenkovskim snagama u grad i spojiti se sa snagama u vojarnama kako bi razbile hrvatske snage i izvršilo se presijecanje Hrvatske. U to je vrijeme JNA imala oko petnaest vojarni u samom Zadru i bližoj okolici.
Zauzimanjem vojarne na Smiljevcu naoružana je 112. brigada, branitelji Poličnika i Škabrnje, a 4. brigada ZNG je dobila protuzrakoplovne topove.
Fotografije, koje su u prilogu, fotografirane su sa istog mjesta, a prikazuju područje Smiljevca, tj. nekadašnje vojarne JNA „Turske kuće“ od dan-dva nakon oslobođenja (1991.) do današnjih dana. Na fotografijama se vidi napredak i razvoj jednog dijela našega grada, koji se danas razvija u pravcu prepoznatljive Europske turističke destinacije, a ne koncentracije vojnih snaga i objekata, kao što je bio prije Domovinskog rata.
piše, Darko Dušević
