Sedamnaest drevnih olovnih ploča, među kojima se nalazi i najraniji portret Isusa Krista, prema dokazima datiraju od prije oko 2.000 godina, zaključili su stručnjaci.
Metalne “stranice”, povezane metalnim prstenima, pronađene su u Jordanu 2008. godine i navodno spominju Isusa Krista i njegove učenike.
Ploče su analizirane i riječi i simboli su prevedeni, a straučnjaci kažu da datiraju unutar nekoliko godina od Isusovog propovijedanja. Dodaje se da ovo što je otkriveno može biti prosvjetljujuće ne samo za kršćane, već i za Židove i muslimane, piše Metro.
Ploče navodno sugeriraju da Krist nije započinjao svoju religiju, već je vraćao tisuću godina staru tradiciju, iz vremena kralja Davida, kao i da je Bog, kojeg je Isus obožavao, navodno bio i žensko i muško.
U knjigama je glavna ideja da je Krist propovijedao u Salomonovom hramu, gde se vjeruje da je prvi put viđen lik Boga, kao i da odatle potiče epizoda sa zajmodavcima u Bibliji.
Jedna od knjiga ima podsjeća kako je Knjiga Otkrivenja opisana sa sedam pečata.
Ova knjiga (ploče) poznata je kao kodeks, vrsta povezanih rukopisa različitih od svitaka, a među njima se nalazi i portret Isusa krista.
Autori David i Jennifer Elkington se od 2009. zalažu da kodeks bude priznat i zaštićen, ali, kako kažu, evangelisti pokušavaju predstaviti da je kodeks lažan.
Ploče je navodno otkrio Hassan Saeda, jordanski beduin. Neki izvještaji navode da je Hassanu ploče dao njegov djed, a drugi pak navode da ih je pronašao za vrijeme jedne poplave.
Elkinton kaže da trenutno pokušava spriječiti prodaju kodeksa na crnom tržištu. On je 2011. godine objavio njihovo otkriće na BBC-u, a prenoslili su mediji širom svijeta.
“Brojni znanstvenici su se javili kako bi rekli da je kodeks lažan, a da ga pritom nisu ni vidjeli”, navodi.
Star je između 1800 i 2000 godina
Ipak, testovi, koje su proveli profesori Roger Webb i Chris Jeynes na Sveučilištu Surrey, potvrdili su da je kodeks, kojeg je Elkingtonovima posudio Odjel za staraine u Ammanu, kompatibilan s komparativnim uzorkom drevnog rimskog olova, koje je iskopano u Dorsetu.
Dalja kristalizacija pokazala je da je kodeks star između 1.800 i 2.000 godina.
Iako se Krist spominje i izvan Evanđelja, primjerice o njemu piše i rimski povjesničar Tacit, ovo bi ovo mogao biti najraniji i jedini hebrejsko-kršćanski postojeći dokument, što sugeriraju i lingvističke i metalurške analize.
Analize koje su proveli stručnjaci su potvrdile da je riječ o paleo-hebrejskom jeziku. Kodeksi su prekriveni s osmokrakim zvijezdama, simbolično za dolazak mesije i spominju Isusovo ime. Također, sadrže imena apostola Petra, Jakova i Ivana.
Isus je vjerovao u muško-ženskog boga
Prema Elkintonsovima, knjige sugeriraju da je Krist bio član hebrejske sekte, koja datira tisuću godina untarag, iz vremena kralja Davida, koji je obožavao Salomonov hram i vjerovao u muško-ženskog boga.
U Bibliji se Isus naziva “tektonom”, što se obično prevodi kao “stolar”, ali zapravo znači vješti zanatlija i može upućivati na vještinu proizvodnje takvih djela u metalu. Na tradicionalnim kršćanskim ikonama, Isus je prikazan kako nosi zapečaćenu knjigu, kodeks.
“Isus je htio obnoviti hram. Vratiti ono što se izgubilo u reformama koje su se događale prije njegovog vremena”, rekao je Elinkton.
Dio starije tradicije Hrama bila je Božanska Ženstvenost – što je poznato kršćanima kao Duh Sveti. Osim toga, Isus je u službu uključivao i žene.
Kršćanstvo nastalo na temelju događaja iz Hrama
Na vrhuncu svoje službe, Evanđelja govore da je Isus izazvao zajmodavce u hramu. Kodeks otkriva što se potom dogodilo, što je poglavlje koje nedostaje u Evanđeljima. Čini se da je kršćanstvo utemeljeno na tome šte je Krist radio u hramu, mjestu za koje mnogi Židovi misle da je boravio Bog. Isus je otišao u hram kako bi obnovio zavjet s Bogom”.
Ako su ovi kodeksi točni, to bi otvorilo novo poglavlje u pogledu na kristov život.
Iako kodeks nije u suprotnosti s uobičajenom “pričom”, veći naglasak stavlja na fizički Hram, na jverojavanje u Božansko Ženstveno i Kristovu ulogu na zaštitu loze Hebreja nego na utemlejenje valstitog pokreta.
