Moto je to manifestacije koja se već devetu godinu za redom održava na području Zadarske županije, a u kojoj aktivno sudjeluje i biogradska Gradska knjižnica. Kako je ove godine sve u znaku Šume Striborove, odnosno prve od priča iz poznatog djela “Priče iz davnina” Ivane Brlić Mažuranić, Gradska knjižnica grada Biograda upriličila je književni susret s poznatom spisateljicom Sanjom Lovrenčić koja je i autorica knjige “U potrazi za Ivanom”, piše na službenoj stranici Biograda na Moru.
– Ovo druženje sa poznatom spisateljicom bilo je više nego poučno, korisno i nadasve zanimljivo, te je prava šteta da mu je nazočio iznimno mali broj posjetitelja. O samoj knjizi “U potrazi za Ivanom” koja je u biti romansirana biografija književnice Ivane Brlić Mažuranić o kojoj znamo i puno ali i vrlo malo, kazala je autorica Sanja Lovrenčić. Naime, svi znamo da su bilješke o piscu na kraju knjige prilično šturi podaci. Znamo tko joj je bio djed, tko muž, koje jezike je poznavala i koje je knjige napisala. Poznato je također da je bila prva žena članice Akademije znanosti i umjetnosti, da je dva puta nominirana za Nobelovu nagradu, ali nije poznato tko je uistinu bila Ivana. Tek čitajući njezina djela kao odrasla osoba zapitala sam se tko je zapravo ona sama, jer se činilo da je uvijek u funkciji koju definiraju neki muški likovi. Stoga sam više iz vlastite znatiželje “zavirila” u trezor Sveučilišne knjižnice gdje je spremljen dio njezine ostavštine, a otkrila sam veliki arhiv obitelji Brlić, te brojne vrijedne materijale, dnevnike i pisma, koji su kasnije bili temelj za interpretaciju, događaja i doživljaja, koji su Ivanu oblikovali kao kao osobu i kao književnicu.
Jedan od detalja su primjerice male dopisnice koje je svakodnevno slala ocu što dokazuje da ga je uistinu jako voljela, no i niz drugih zanimljivih i ne baš uvijek sretnih i lijepih bilješki ove iznimne žene i književnice. Čitala sam i čitala, pripremajući ovu knjigu koja je i potresna za nju i za čitatelje, a sama je knjiga puna dnevnika, citata, originalnih rukopisa, jer neke je njezine riječi, misli i konstatacije naprosto grijeh mijenjati ili uobličavati.
Ivana je bez sumnje naša najveća književnica kojoj nikako ne treba dodavati niti ono “dječja” jer ona to nije, kao ni usporedbu sa Andersenom, jer ona nije naš Andersen, ona je jednostavno naša Ivana, jedna i jedinstvena, zaključila je Sanja Lovrenčić, u čemu se dakako svi slažemo.J.F.
