Bračni par maslinara s Dugog otoka osvaja svijet, ali muke im zadaje hrvatska administracija: “Postoji problem koji će s vremenom eskalirati!”

Poznati bračni par maslinara Nives i Goran Morović, koji žive na relaciji Split, gdje su na stalnom boravku i poslu, i Žman na Dugom otoku, gdje su obnovili stari maslinik s ukupno 1000 stabala maslina na sjevernim padinama Dugog otoka, nasuprot otočića Krknata, ove su godine dobili još jedno vrijedno priznanje za svoja ulja na jednoj međunarodnoj maslinarskoj manifestaciji.

Čak tri srebrne medalje je OPG Nives Morović osvojio za tri svoja ulja na prestižnom natjecanju ekstra djevičanskih maslinovih ulja iz cijelog svijeta u Japanu – Olive Japan.

Ulja koja su prošla teške panele japanskog natjecanja cijeđena su iz sorti drobnica, coratina te miksa tih dviju sorti.

Morovići, koji su pokraj Žmana 2006. dijelom obnovili stari, a dijelom podigli novi maslinik koji je sada impozantno, hortikulturno uređeno i navodnjavano imanje među starim mocirama na minijaturnim terasama, i lani su u Japanu dobili priznanje, zlatnu medalju za svoje ulje od coratine.

Ove godine su u ocjenama nešto i pali premda je strogim kušačkim panelom u Japanu i srebro visoka nagrada, a vrlo malo se hrvatskih uljara i usudi poslati ulje na tu manifestaciju.

Goran Morović tvrdi da su njihova ulja iz 2016. uzeta iz bačve pod kontroliranom temperaturom i čuvana argonom, čak i bolja nego ona iz 2015., ali da je put do Japana učinio svoje.

– Drugi je problem što nemamo vlastitu uljaru, tako da možemo svoje masline prerađivati onako kako želimo da bismo dobili vrhunsku kvalitetu. Problem površnog odnosa uljara prema preradi u proizvodnji vrhunskih ulja bit će sve izraženiji – kaže Morović.

Bračni par Morović planirao je, a planira i dalje, izgraditi na imanju vlastitu malu uljaru koja bi bila dio minijaturnog ugostiteljsko-smještajnog kompleksa.

Njihov plan, za koji je projekt izradio zadarski majstor arhitekture ing. Nikola Bašić, postao je poznat hrvatskoj javnosti lani kad je njihovo imanje posjetila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Nakon posjeta, predsjednica je projekt Morovičevih uvrstila u 13 ključnih projekata za razvoj hrvatskih otoka, ali osim što su Bašićeve zamisli – mini kompleks smješten ispod zemlje uklopljen u otočni humak – dobile građevinsku dozvolu, ništa se važnije nije dogodilo.

Naime, Morovići su računali da će ga financirati u većem dijelu sredstvima EU-a iz linija koje su sada na raspolaganju, no ispriječili su se kriteriji koje je postavilo Ministarstvo poljoprivrede ili, kako to kaže Goran Morović, “drugi, činovnički ešalon tog Ministarstva” koji, očito, bez obzira tko je trenutno aktualni ministar, pozadinski upravlja pravilima i određuje ih pogodujući isključivo tzv. velikim igračima.

Tako, dok Morovići proizvode vrhunska ulja koja pobiru priznanja po svijetu, istodobno se bore s domaćom administracijom koja je, bar po sadašnjim iskustvima, najmanje razumijevanja pokazala baš za ovakve višestruko važne i biserne projekte koji se događaju malo dalje od užeg središta Zagreba, sazdanog od visokih, a trulih nebodera, piše Maslina.