U ovim danima kada se iznenada ponovno aktualizirala stara svađa sjevera i juga hrvatske, portal Zagreb.info odlučio je ‘uskrsnuti’ jedan svoj tekst s početka godine. Nama se učinio relevantnim pa ga prenosimo u cijelosti.
Utvrđeni Gradec i utvrđeni Kaptol stajali su svaki na svom brežuljku, a u njima su živjela gospoda i obrtnici, dok su kmetovi živjeli u selima oko ovih utvrda. Na njemačkom se jeziku utvrda kaže Burg, a onaj tko u njoj živi je Bürger. S vremenom se riječ iskrivila u purger. Dakle, purgeri su bili građani koji su se razlikovati od kmetova iz okolnih sela poput Šestina, Vrapča ili Črnomerca.
Danas se purgerima smatraju samo oni čija obitelj živi u Zagrebu barem pet generacija. Za Hrvate iz drugih regija purgeri su svi rođeni u našem glavnom gradu bez obzira na porijeklo. A pridošlice iz drugih dijelova Hrvatske za purgere su “dotepenci” s kojima vječito vode borbe.
Pa tako imamo prilike svjedočiti brojnim raspravama na društvenim mrežama u kojima se dotepenci uvijek nađu prozvani. Na ruku im ne ide niti aktualni gradonačelnik kojeg se na dnevnoj bazi proziva zbog toga što je “dojdek”.
Jesu li dotepenci krivi za sve?
“Purger si lepo sedi v fotelji i čita cajtunge, kad dojde gospon Dojdek i stane se pokraj. Ne razme on kaj to gospon plemeniti Purger delaju, pa se sam ona ovlaš nalukavle. Ondak gospon Purger lepo pozdravi (jer se “gospon” Dojdek nije setil nit pozdravit kad je ušel (iako dobro zna da ga krava kad ujde v štalu, saki put lepo mukanjem pozdravi; čak ga i osel, kad ga sretne v polju, njakanjem otprati …). Tada, zbunjeno, herr Dojdek ipak pozdravi, al nekak seb v bradu.”,, piše jedan Zagrepčanec.
U nastavku svog teksta on objašnjava zbog čega Purgeri ne vole dotepence.
“Uzme si kuraže i pita: “A ča to radiš, ha, Gospe t’?” Gospon Purger lepo odvrati: “Čitam cajtunge, dragi gospon.” Dojdek se vrpolji i sve obleće oko fotelje, pa kad gospon Purger to vidi, lepo ga ponudi: “A, bi se vi seli, gospon?” “E, a, Bogati, pa bi, sija bi!” odvrati Dojdek. Na to se, kak po komandi, gospon Purger zdigne, rukom popravi meblštof na fotelji ampak se odmakne dva koraka v stranu. Dojdek se bac v fotelju, kak da je njegova vlastita. I ne projde ni časa, kad se uz Dojdeka stvori još par Dojdekov. Malo po malo, gospona Purgera, novi dotepenci izguravaju vun. I tak se gospon Pl. Purger, najde v forcimeru. Nemre više ni v sobu ujti, a kam li se sesti.”, objašnjava Zagrepčanec ovo “ratovanje”.
Zagreb je veliki grad i prema nekim statistikama čak 50% stanovništva nije rođeno u Zagrebu, što ima pozitivnih i negativnih strana, kažu Purgeri. Pod navalom različitih običaja i kultura gubi se zagrebačka tradicija i to je problem s kojim se suočava svaki veliki grad. Međutim, je li doista to razlog za netrpeljivost?
“Ne poštuju grad u kojeg dolaze, ne poštuju nikakve gradske običaje i ponašaju se kao da su u svom selu.”, kaže jedan Zagrepčanec.
“Trebaju sebe utkati u gradski život”
Ipak, jedan dio Purgera smatra da veličina grada leži u nečemu sasvim drugom – prihvaćanju različitosti.
” Zagreb, ako je metropola ili istinski veliki grad, neće od njih tražiti da postanu “purgeri” preko noći, nego da sebe utkaju u njegov život. Da svojom veličinom doprinose njegovoj veličini, kao što je to činio Tin Ujević. Bezveze je očekivati od ljudi koji u Zagreb dosele već oblikovani i zreli da se prilagode govorom i običajima. Oni mogu zadržati posebnosti krajeva iz kojih dolaze, a opet ovom gradu dati više od onih koji su tu generacijama, jer veličinu nekog grada ne čini samo broj stanovnika nego i veliki ljudi koji su živjeli ili jos žive u njemu. “, objašnjava Purger koji smatra da možeš zadržati svoje te nadograditi grad u koji si došao.
Grad se nije izmijenio zbog “dotepenaca”, nego zbog nas samih. Zagrebačku tradiciju i kulturu treba njegovati i prenositi s koljena na koljeno. Nebrojeno puta svjedoci smo nekulture zagrebačkih klinaca u javnom prijevozu koji nemaju baš ništa od zagrebačkih manira. I za takve prizore nemamo koga okriviti – osim sebe samih.
Sami smo postali potpuno pasivni, a grad prepustili slučaju, nostalgično prisjećajući se kako je to bilo nekad, okrećući leđa sadašnjosti. Istina, dotepenaca ima svakakvih, kao i nas Zagrepčana. Pristojno ponašanje ovisi o nama samima, o našem kućnom odgoju, odnosno kulturi, a ne o mjestu iz kojeg dolazimo.
A svi oni “dojdeki” koji vole Zagreb moraju biti svjesni da nisu drugorazredni građani ovog grada. Na njima je da svojoj djeci usade ono zagrebačke vrijednosti- ljubav prema Zagrebu, kulturu i lijepo ponašanje. Ono što krasi pravog Purgera je “Dobar dan”, “Doviđenja”,”Hvala”,”Molim” i njegovanje kulturnog građanskog duha koji, unatoč svemu, još postoji.
