Duga crna haljina gotovo do poda, vidio se samo bijeli gležanj. Tako odjevene kupale su se na plaži u Opatiji naše prve strane turistice koje su dolazile onamo vlakom iz Austro–Ugarske. Mnoge nisu znale plivati pa su se držale za – uže. Stoljeće poslije nijedna se jadranska turistica, ni domaća ni strankinja, u haljini više ne kupa, nema ni užeta za neplivače. No, u Novalji na Pagu stigli smo do drugog ekstrema.
Zvuk sirena para noć. Hitna pomoć. Sjedim u konobi desetak kilometara prije Novalje, a vlasnik mi, brišući znoj s čela, kaže: – Stigli Englezi. Počinje kaos…
Industrija zabave
Pomislim, čovjek pretjeruje. Pa Novalju poznajem, rekao bih, solidno. Istina, nisam bio lani, ali dolazim godinama. Ne kao turist, već u prolazu, na dan–dva. Uostalom, početkom tisućljeća, na parkiralištu na Zrću spavao sam i ja u sivom Golfu II, pretjerao s pićem pa potražio san na suvozačevu sjedalu. Bilo je to doba Kalypsa, dok još nije bilo ostalih razvikanih klubova, dani studija… Mnogi smo ovdje, na sličan način, proveli koju večer u mladosti, piše Večernji.hr
Vraćao sam se i poslije, Novalja je bilo mjesto gdje se moglo lijepo, opušteno, pobjeći od gradskog stresa. OK, sretao bih strance koji odlaze na Zrće, u Hipernovalisu, u Konzumu ili nekadašnjem Kerumu, sreo bi ih čovjek i kod frizera u centru, vidio bi da je teška noć iza njih, ali ne bi stvarali probleme. Ponašali bi se pristojno, dostojanstveno.
Dva su osnovna upozorenja tada vrijedila za novaljskog turista. Pazi da ne udariš ovcu na živopisnoj cesti od Novalje prema Lunu. Ili za novaljskog partijanera, pazi da ne pretjera s pićem. I to je to. U što se to pretvorilo danas, ajme… Ne mislim na Zrće. Ono nije sporno. Zabava, partiji, ludovanje… Industrija zabave tako funkcionira.
A tamošnji klubovi rade sjajno. Svake godine sve bolje. Miami, Ibiza… Tako, pretpostavljam, veselo i mora biti. Ali, grad… Preselilo se sve i u grad. I tu nastaju problemi. U gradu je kaos. Dan i noć okružen si golim stražnjicama. Jesu to neki kupaći kostimi, ali tek pro forme. Ništa ne skrivaju. Kao da ih nema.
Djevojke u vrtoglavim štiklama, tangi navučenih do iznad bokova… I tako jedna, druga, treća… stota, petstota. Svuda po gradu golotinja, razuzdanost… U dućanu, na trgu, u restoranu, na rivi, u pekari, kod optičara, na bankomatu, ispred kioska Tiska, pokraj crkve. Da, i u Konzumu. Pokraj djece, pokraj umirovljenika, pokraj ljudi koji su u Novalju došli na odmor.
– I, što, ovako po cijele dane? – pitam domaće.
Sliježu ramenima. Neugodno je i njima. Osjećaj je kao da ste u nekoj opskurnoj zoni gdje se prodaje ljubav, u nekoj luci, kažu, negdje daleko od kuće… A niste, u Novalji ste, malom ribarskom mjestu. Turističkom. Gdje Slovenac s djecom do nas liže sladoled. Ima ih ovdje, više od 80 tisuća…
Nastavak reportaže sa Zrća pročitajte na Večernji.hr