Nadbiskup Želimir Puljić o Istanbulskoj konvenciji: “Obitelj treba ostati u središtu crkvene i društvene skrbi”
Nadbiskupa zadarskog mons. Želimira Puljića, predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, susreli smo nedavno na konferenciji za tisak o Istanbulskoj konvenciji, gdje je rekao kako su biskupi još na svom posljednjem zasjedanju raspravljali i kratko se oglasili o štetnosti potpisivanja tzv. Istanbulske konvencije, ali su odlučili javnosti obratiti se i jednim posebnim pismom, svojevrsnim apelom savjesti, koje se nije fokusiralo samo na tu konvenciju nego obuhvatilo i prijedloge poboljšanja sustava obrazovanja, prijedloge zakonskih odredbi koje se odnose na obitelj. Biskupi kažu kako primjećuju da konvencija, uz plemenite nakane vezane za raspravu o zaštiti žena i obitelji od nasilja, implementira i terminologiju rodne ideologije i zbog toga je naglašeno kako „ne bi trebalo prihvaćati određenu kolonizaciju o kojoj je govorio i papa Franjo prošle godine”. Biskupi su tada pozvali sve koji vode raspravu o konvenciji da je vode konstruktivno i ne podlegnu nejasnim i upitnim ponudama koje ta konvencija sa sobom nosi.
S predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimirom Puljićem, nadbiskupom zadarskim, večernji.hr razgovarao je pred Božić upravo o toj temi, koja je očito jako važna za Crkvu i društvo.
Zašto su joj se biskupi tako odlučno suprotstavili?
Na toj konferenciji za tisak predstavljeno je pismo “Založiti se za temeljne vrjednote obrazovanja i obitelji”. Naime, prateći raspravu o obrazovanju i borbi protiv nasilja nad ženama i u obitelji, biskupi su odlučili dati svoj doprinos oblikovanju ispravnih stavova o osjetljivim pitanjima iz područja obitelji, odgoja i obrazovanja. Jer, to su stvari koje zadiru u osobne i svjetonazorske i vrijednosne stavove, pa zbog službe i odgovornosti ne žele ostati postrani. Pismom se također ukazuje na određena kriva učenja o čovjeku, poput rodne teorije, koju je papa Franjo prošle godine na susretu mladih u Krakovu nazvao “ideološkom kolonizacijom”. U pismu su izložena i neka načela, polazišta i vrednote koje promiču dobrobit društva, štite dostojanstvo ljudske osobe i temeljna prava čovjeka i obitelji.
Ovo nije prvi put da hrvatski biskupi upozoravaju na opasnosti rodne ideologije?
U više navrata u posljednjih nekoliko godina bilo je izjava i očitovanja, kako pojedinih biskupa tako i HBK, o toj suvremenoj temi koju nazivaju rodnom teorijom ili „genderizmom“. A već su sv. Ivan Pavao II., kao i papa u miru Benedikt XVI., isticali da “živimo u razdoblju grijeha protiv Boga stvoritelja”. “Bog je stvorio muškarca i ženu… a mi činimo protivno”, govorio je papa u miru Benedikt XVI. Više od dva desetljeća Crkva upozorava na krive postavke “genderizma” i izlaže stoljetni crkveni nauk o čovjeku kojega je Bog stvorio kao „muško i žensko“. HBK je prije nekoliko godina objavila dokument “Muško i žensko stvori ih”.
Gdje se, zapravo, započela širiti “rodna teorija” ili “gender ideologija”, kako je nazivaju?
Sve je krenulo u rujnu 1995. kada je održana IV. Svjetska konferencija o ženama u Pekingu. Tada je u zaključnoj rezoluciji usvojen “Pekinški akcijski plan” prema kojemu treba “uključiti rodnu perspektivu u sva društvena strujanja”. Izraz “rod” (gender), koji je zamijenio spol, “ušuljao se tiho i bešumno”. Prije se govorilo, pisalo i pitalo o spolu, danas se upotrebljava riječ rod (engl. gender). Nekada se prigovaralo zbog diskriminacije žena, danas zbog “rodne diskriminacije”. Rod, koji se tumači kao “društveni konstrukt”, oslobođen je bioloških konotacija i postao dio radikalno-feminističke ideologije koja se zove „rodna perspektiva“. To je počelo prije dva desetljeća i postalo sastavnim dijelom “akcijskoga plana” i programa kojim se želi uključiti rodnu perspektivu u sva društvena strujanja („Gender Mainstreaming“).
Kakve su posljedice te ideologije i kako su se dosadašnji pape očitovali o toj temi?
Brojni su uvaženi znanstvenici i kod nas govorili i pisali o štetnim posljedicama spomenute teorije. Preporučio bih samo uradak Slavena Letice koji je, govoreći o šteti ove ideologije, svoj uradak naslovio trima riječima: “Moralno i medijsko ludilo“. Sv. Ivan Pavao II. je uoči same konferencije u Pekingu u dobroj vjeri uputio “Pismo ženama svijeta” (29. lipnja 1995.) i poželio da se “na konferenciji osvijetli puna istina o ženi”. Istaknuo je posebice misao o “ženskom geniju” i “ženskom talentu” po kojima “žena s pozivom vlastita života vidi više od muškarca, jer gleda srcem”. A sedam godina prije toga objavio je Apostolsko pismo o dostojanstvu i pozivu žene “Mulieris dignitatem”. To je prvi papinski dokument koji progovara o ženi, o njezinu pozivu i poslanju. A pojavio se u jeku širenja feminizma kada se u težnji „izjednačavanja žene s muškarcem na socijalnom, kulturnom, ekonomskom i političkom planu“ odbacivalo svaki autoritet, ismijavalo instituciju braka te među “ženskim zahtjevima” tražilo “pravo na pobačaj” i “pravo na ređenje žena”. Papa u miru Benedikt XVI. je u jednom susretu rekao kako ova ideologija “vrši atentat na oblike obitelji koju čine otac, majka, djeca“. A papa Franjo ju je nazvao “ideološkom kolonizacijom”. Dakle, trojica papa bili su vrlo jasni u pogledu rodne teorije.
Mislite li da će saborski zastupnici poslušati vaš glas?
Neovisno o tome hoće li saborski zastupnici poslušati glas razmišljanja i stavova navedenih papa i hrvatskih biskupa, Crkva nema drugih sredstava osim izlaganja i tumačenja svoga nauka. Istina, do Drugog vatikanskoga sabora ona se služila i represivnim mjerama kažnjavanja i isključivanja iz crkvenoga zajedništva kada bi se neki vjernik ogriješio o istine svete vjere. Prije pola stoljeća saborski oci, na poticaj svetoga Ivana XXIII., odustali su od kažnjavanja koji je bio uobličen u poznatu frazu “anatema sit”. A to je značilo kako su oni, koji su bili udareni takvom kaznom, bivali “izdvojeni iz crkvene zajednice i predani sudu Božjem”. Anatema je još danas u pravoslavlju ravna ekskomunikaciji, isključenju iz crkvene zajednice. Crkva ne kani “lobirati među saborskim zastupnicima”, ali smatra svojom obvezom i dužnošću poučiti i upozoriti. A “pametnom čovjeku je i komarac muzika”, veli jedna narodna poslovica.
Ako je Crkva odustala od kažnjavanja i “anatemiziranja”, što joj onda preostaje?
Ako je Crkva odustala od kažnjavanja, poput “anatema sit”, nije odustala od poučavanja, poticaja i opomene. Onako kako sv. Pavao savjetuje svom ljubljenom učeniku Timoteju: „Zaklinjem te, propovijedaj Riječ, uporan budi, bilo to zgodno ili nezgodno; uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom (2. Tim 4, 2). Jer „doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima“. Svjesni činjenice kako je stanje duha slično onom iz Pavlova doba, nama je uporno ponavljati i izlagati Božji naum i upozoravati na moguća zastranjenja i opasnosti svih ideologija. Nuditi, dakle, rasvjetljenje i pokazivati na pravi put o kojemu nam je govorio Isus Krist. Uputno je ovdje citirati papu u miru Benedikta XVI. koji je u jednoj prigodi tumačio ulogu biskupa u Crkvi i u svijetu. Upotrijebio je njemačku kovanicu kako biskup ima biti “Lichtkraft i Richtkraft”. A to u prijevodu znači “snaga koja prosvjetljuje i snaga koja usmjerava”. Biskup je, dakle, ne samo “navjestitelj Božje Riječi, djelitelj svetih otajstava i odgojitelj naroda Božjega”, već u kontekstu ovoga njemačkoga dvorječja “prosvjetitelj i usmjeravatelj”. Jasno je da Crkva ne prihvaća ideje i stavove “akcijskoga plana” gender ideologije, jer su suprotni crkvenoj tradiciji i njezinu nauku o čovjeku.