Drznuli su se danas, što lokalni, lokalniji pa i oni regionalni, mediji dakako, postaviti pitanje, ili bolje rečeno – ponoviti pitanje županijskog vijećnika Marka Pupić Bakrača o možebitnom sukobu interesa gradske delegacije koja je putovala u Kinu. Kaže(u) da su u sukobu interesa jer su, eto, malo putovali ali posao sklopili nisu. Ili možda… ne, zadržimo se na ovome – nisu.
Ni sam Grad pa ni spomenuta delegacija koja je delegirala i u najboljem svjetlu predstavila Zadar nije decidirano pa ni na koji drugi način izjavila kako je posao sklopljen. Upitno je hoće li do sklapanja uopće i doći, pa kada i dođe možemo razgovarati o možebitnom sukobu interesa. Ta imamo cijeli sijaset povjerenstava, delegacija, namještenika i ostalih koji o tome danas vode brigu.
Jesu li Kinezi uistinu zainteresirani za ulaganje u poslovnu zonu Crno? Kamo sreće da jesu, nitko zadovoljniji od hrpe nezaposlenih na Zavodu. A i lokalnih političara koji bi omogućili jedan takav potez. Opet, ni tu nema sukoba interesa jer nije Poličnik raspisao natječaj pa je netko lobirao za kosooke. Zar ćemo stvarno vjerovati da je došlo vrijeme da prozivamo sve pokušaje oživljavanja gospodarske zone koja za to i jeste namijenjena a sve zainteresirane ulagače dočekamo na nož?
Nitko nije rekao da je stanoviti Yin Long jedini mogući dobavljač kojekakvih futurističkih autobusa. Bi li reakcije gore spomenutih bile manje ili u potpunosti izostavljene da je riječ bilo o Mercedesu ili Manu? Možda bi se i poteglo isto pitanje, no ima li ono smisla? Pozivanje u posjete, čašćenje, lobiranje, nagovaranje, predstavljanje, posjeti pogonima i proizvodima – sve je to u poslovnom svijetu uobičajeno i normalno. No za poznavanje takve jedne zapadnjačke politike poslovanja trebalo bi malo češće napustiti granice svog dvorišta i table Zadar.
Upravo je pozitivno da se ovakve i slične stvari događaju u Zadru i da je upravo naš Zadar potencijalno interesantan grad za ulagače, no i pogodovanje ne treba nužno shvatiti u negativnom kontekstu već upravo u skladu sa zakonskim normama i pozitivnim propisima učiniti sve da se otvore investicije, nova ulaganja i razvoj, a u skladu s tim itekako pogoduje da se dogode novostvorene vrijednosti.
Možemo postaviti pitanje koliko je kolega novinara putovalo po svijetu o trošku tvrtki, sportskih klubova, udruga i pojedinaca za “pozitivna” pisanja da bi sada mudrošću i dušobrižništvom prozivali za tako beznačajne stvari. Dakako, svi mi gledamo radije u tuđe dvorište nego u svoje, to je ono što radimo najbolje, zar ne?
Transparentni podaci o tome što se i kako radi te koliko nešto košta svakako su poželjni u komunikaciji s medijima i javnosti, no ne tako da se stopira svaki pokušaj napretka i kretanja prema boljoj budućnosti, u bilo kojem kontekstu.
Možda bi najbolje bilo da Grad Zadar, već sada, zbog kakvog možebitnog sukoba interesa osobe A, osobe B, osobe C, čistačice, portira ili nekog trećeg nevažno rangiranog činovnika, kaže Kinezima kako ne trebaju njihove autobuse, baterije, novootvorene poslove, prilike, investicije. Razmišljanjem da su uhvaćeni s rukama u pekmezu prije nego su šljive i ubrane uistinu je pretjerano i nabrijano, a sve u cilju opravdavanja svog ili nečijeg drugog mandata na ovoj ili onoj poziciji.
Dobro kaže narod: “Ne talasaj i ne radi ništa, a nekako će već biti…”. Hvala, ali ja radije ne bi tako.