Dok mladi Danci, Finci ili Šveđani dom u prosjeku napuštaju s 21 godinom, kod nas »tići« iz gnijezda odlete tek sa 32 godine, baš kao i Makedonci ili Crnogorci, a Maltežani.
Prvaci smo na listi EU zemalja kad je kasni odlazak djece od kuće u pitanju. Prema Eurostatovim podacima za 2016. godinu, čak 72,3 posto mladih u Hrvatskoj u dobi od 18 do 34 godine živi sa svojim roditeljima, najviše u EU-u. »Prednjačimo« pred svim državama sličnog, mediteranskog mentaliteta, kojem se od maminih skuta i tatinog novčanika teško odvojiti, a svakako pred skandinavskim državama u kojima mladi hrle u samostalnost.
Kako piše Novi list, u Finskoj s roditeljima živi 20 posto ljudi u dobi od 18 do 34 godine, u Danskoj još i manje, 19,7 posto, najmanje u Europi. U mediteranskim zemljama – Grčkoj, na Malti, u Italiji ili Španjolskoj situacija je slična kao u Hrvatskoj, no postotak se kreće oko 60 posto. I u Sloveniji s roditeljima živi oko 60 posto mladih, u Slovačkoj gotovo 70 posto, u Bugarskoj i Rumunjskoj također oko 60 posto. I u Srbiji je manje mladih s roditeljma nego u Hrvatskoj, nešto preko 67 posto, u Makedoniji nešto više, 73,3 posto.
A dok mladi Danci, Finci ili Šveđani dom u prosjeku napuštaju s 21 godinom, kod nas »tići« iz gnijezda odlete tek sa 32 godine, baš kao i Makedonci ili Crnogorci, a Maltežani. Španjolci, Grci i Talijani dom napuštaju s oko 30 godina, jednako tako Slovaci, a Slovenci pak tri i pol godine ranije nego Hrvati.
U čemu je kvaka, odnosno da li samo u našem lošem standardu, ili ipak imamo i neki mentalitetni »bug«, softversku grešku? Činjenica jest da se mladi u svijetu općenito sve manje, i sve kasnije vjenčaju, duže školuju i teže dobivaju posao – što utječe na odgađanje osamostaljivanja, no imamo, kaže poznati hrvatski demograf Stjepan Šterc, i »bug«. U Hrvatskoj, veli, kroz čitav obrazovni sustav djecu navikavamo na nesamostalnost.
– Za razliku od drugih mediteranskih zemalja, u kojima je strukovno obrazovanje barem jednako zastupljeno kao gimnazijsko, kod nas velika većina djece nakon osnovne škole završava u gimnazijama, što znači da ni nakon toga nisu spremni za vlastiti život, nemaju nikakve stručne prakse. Njihova ovisnost o roditeljima ostaje i kroz čitav studij, koji se često zna otegnuti – kaže docent na PMF-u u Zagrebu. Hrvati, zaključuje, žive specifično, više od polovice svog života provodeći neaktivno.
– Djeca odlaze od kuće nakon fakulteta – najranije s 25 do 27 godina, prosječno trajanje mirovine je 17 godina, a očekivani životni vijek za muškarce 78, odnosno 81 godinu za žene. To znači da smo neaktivni više od 50 posto svog životnog vijeka – ističe profesor Šterc, napominjući kako kod mladih nedovoljno razvijamo odgovornost.