dajte svoj glas

FOTO Kako će izgledati Vruljica u budućnosti? Odabir je između ovih pet rješenja

Arhiva AZD/Ilustracija

Došlo je vrijeme za odabir najboljeg idejnog rješenja za park Vruljica.

Pogledajte radove i odaberite jedno od pet idejnih rješenja koje je po vašem osobnom i subjektivnom sudu najbolje.

Glasovi javnosti pridodat će se glasovima tročlanog stručnog žirija.

Glasanje se zatvara u petak 14. lipnja 2019., a svoj glas možete ostaviti na linku.

Vruljolina

Vruljolina je projekt koji za cilj ima podizanje razine društvene svijesti o neartikuliranosti i zapuštenosti javnog parka Vruljica, koji je s vremenom prepušten propadanju i degradaciji. Park Vruljica je prostor od 5 hektara kojeg čine park, perivoj i šuma, koristi se kao  prostor tranzicije. Vruljolina je superponirana staza definirana najdužom pješačkom rutom parka, u smjeru sjever-jug, i nastavljena na okolni prostor grada. Njezina funkcija je uvođenje nove infrastrukture u obliku osvijetljene staze sa pet prostornih akcenata , koji će postati podloga za daljnji razvoj cjelokupnog prostora parka i šume. Ti akcenti su točke definirane zatečenom gradnjom i spontanim korištenjem korisnika parka: bućalište na sjevernom dijelu šume, podij stare tvornice piva (iznad dječjeg vrtića), tribina na spoju šume i parka (bivše boćalište), most iznad potoka (kod glavnog izvora), ali i novoplanirana vodena atrakcija u sklopu dječjeg igrališta na južnom ulazu u park. Ukratko, vruljolina je zamišljena kao žila kucavica koja će sa tih svojih pet akcenata, probuditi svijest svojih posjetitelja o ovom prostoru, generirati nove sadržaje, stvoriti nove programe, unijeti novi kvalitetniji način korištenja u trenutno zapušteni park Vruljica.

VruljOsjet

Osnovna ideja je da sačuvamo sve što smo prepoznali kao kvalitetu zatečenog stanja. Tako zadržavamo uspostavljene koridore kretanja (postojeće staze) jer su oni rezultat dugogodišnjeg korištenja i zato nepogrješivo ucrtavaju najčešće i najkraće puteve. Jake komunikacije zadržavamo u njihovim postojećim veličinama ( kolni ulazi za stanovnike okolnih objekata), mijenjajući samo teksturu podloge da istaknemo kako se ne radi o prometnici već o kolnom prilazu za ograničeni broj korisnika (parking za nekoliko automobila zadržavamo na sjeveroistočnom ulazu u park u neposrednoj blizini prometnice, želeći prebaciti glavninu u obližnju javnu garažu u prostoru marine).

Postojeće pješačke staze obnavljamo na način da hodnu plohu izdižemo iznad neartikuliranog tla, čime dajemo sigurnu podlogu za hod, i ujedno ne interveniramo agresivno u postojeće tlo, već ga oblikovno pratimo koliko je moguće. Na taj način krećemo se iznad mikrosvijeta parka, ali ako želimo možemo u njega zakoračiti, te izabrati taktilni doživljavaj tla i biljnog pokrova (hodati bosonog). Kao jedina, potpuno nova komunikacija, javlja se staza koja bi povezala prostor parka sa prostorima koji ga okružuju ali i prostore unutar parka koji su različitih namjena. Sa sjeveroistočne strane staza povezuje park i Tehničku školu (te dalje područje Melade) , dok je na jugozapadnoj strani moguća povezanost sa obalom i poluotokom. Kako se pri realizaciji ove veze susrećemo sa dvije značajne gradske ceste koje stvaraju ozbiljnu barijeru odlučili smo jednu od njih „preskočiti“. Nova staza u smjeru sjeveroistok – jugozapad postaje lebdeća vrpca koja premošćuje prometnicu, prolazi kroz prostor parka u dosad nekorištenoj razini krošnja, te se lagano spušta i „odmotava“ u prostoru parka.

Postojeće i nove komunikacije stvorile su spontano prostorne zone kojima smo odredili namjenu gledajući na kvalitete mikrolokacije (osunčanost, blizina prometnice, morfologija…), čuvajući postojeće sadržaje, te definirajući dio prostora za do sada zanemareni dio populacije naših mladih sugrađana…

STUPbySTUP

Zadržavanjem postojećeg stanja parka, u smislu zona sadržaja, očuvan je identitet perivoja formiran tijekom godina korištinja ovog prostora, no nameće se potreba uvođenja reda kako bi park uistinu postao gradski ali uspio zadržati identitet lokalnog. Prepoznata je želja korisnika koji interveniraju u prostor osobnim elementima prihvačenih na kraći ili duži period, te je pretvorena u materijalni element koji doprinosi postizanju reda, ali zadržava mogućnost korištenja na razne načine. Takav element sveden je na osnovne potrebe koje mora zadovoljiti kako bi se mogao koristiti u više različitih scenarija i od strane različitih korisnika.

Infrastrukturna mreža stupova projicira se na teren kao skup točaka, koje ne predstavljaju barijeru prilokom korištenja, već formiraju zone aktivacije parka. Element stupa u svakom trenutku zapravo zadržava određenu funkciju, ali se mijenja s obzirom na korištenje istog. Na ulazima, funkcija stupa jest isključivo oblikovanje, naglašavajuči prostor istog svojom dimenzijom i pozicijom, dok prema unutrašnjosti funkciju stupa određuje sam korisnik.

PLAYSCAPE

Playscape po svojoj definiciji okruženje je koje se aktivira participacijom javnosti i svih onih koji ostvaruju interakciju s njim. Park Vruljica idealna je matrica za ostvarivanje istoga putem jednostavnog principa oslobađanja ljudi postojećih okvira u kojima žive.

Projekt prvenstveno negira bilo kakva nametnuta kretanja kroz park. Njegov parter se tretira uvijek isto, kao jednolika tekstura pod borovom šumom. Ukidanjem dosad poznatog ponašanja stanovnicima se omogućava istraživanje, stvaranje novih smjerova i prisvajanje krajolika. Glavna premisa podrazumijeva uvođenje svjetla kroz zanemarenu zelenu zonu. S ciljem oplemenjivanja parka preuzima se vertikala, njegov suptilni simbol, koja dobiva niz novih značenja. Od nje se formira jednostavan, low budget modul čijim se multipliciranjem na raznovrsne načine intervenira u prostor.

Paviljonska struktura fazno zahvaća sve dijelove Vruljice. Njen primarni zadatak je aktivirati one dijelove parka koji se trenutno ne  koriste dok posljedično svojim oblikovanjem i položajem čitav potez pretvara u fluidnu cjelinu kojom neprestano cirkuliraju njeni korisnici. Na taj način ruši se vid bilo kakve hijerarhije i zoniranja unutar Vruljice te upravo ona preuzima ulogu glavnog paviljona u gradu.

PERIWAY

Polazeći od analize trenutnog korištenja parka Vruljica, kao i od rezultata anketnog ispitivanja, uočili smo potencijale ovog prostora. Premda je jedan od najvećih gradskih perivoja, prostor parka nije dovoljno iskorišten, pogotovo gornji dio pod borovom šumom koji je zapušten i neodržavan. Zaključili smo da je park Vruljica tranzitnog karaktera te da su postojeći pješački putovi važni zbog povezivanja različitih dijelova grada.

Naš koncept materijalizira se u vidu kružne staze koja ima trivalentnu ulogu: rješavanje rubnih problema parka, artikuliranje ruba parka i povezivanje njegovih različitih dijelova.

Sve intervencije u prostoru događaju se uz stazu, ostavljajući središte parka netaknutim. Najveći problemi parka, poput buke i nepropisnog parkiranja, pojavljuju se upravo na rubu. Naša staza raznim oblikovnim i programskim intervencijama odgovara na te probleme, pritom artikulirajući nedefinirane rubove prostora.

Drugi bitan čimbenik je povezivanje  svih dijelova parka koji omogućuje kontinuirani doživljaj kroz proživljavanje različitih ambijenata. Staza je prilagođena pješacima koji samo prolaze kroz park kao i trkačima/rekreativcima koji trenutno koriste tek manji dio parka. Duž cijele staze predviđena je nova urbana oprema (klupe, rasvjeta, koševi za otpatke, česme s pitkom vodom, izložbeni paneli). Uz samu šetnicu predvidjeli smo manje intervencije kojima bi park dobio nove sadržaje: galerija na otvorenom, graffiti park, hammock park, outdoor fitness park, prostor za kulturna događanja, prostor za piknik. Dječje igralište koje je odijeljeno potokom povezali bismo novim drvenim mostom.

S novom kružnom šetnicom i sadržajima park Vruljica zadržava intimni karakter, ali postaje i kvalitetan javni prostor prilagođen svim generacijama.

Ostavi komentar koristeći Facebook



 

Listen on Online Radio Box!

Svira(lo) na Anteni Zadar 97,2

Listen on Online Radio Box!

10 najemitiranijih na Anteni Zadar