Policija tako već gotovo dvije godine konstantno ima posla s 45-godišnjim Antunom Radulovićem iz Dubrovnika.
U listopadu 2017. godine Radulović je s turističkim autobusom u Konavlima vozeći unatrag pregazio dvoje stranih državljana koje je prethodno doveo u jedan ugostiteljski objekt. Očevicima ove stravične nesreće još uvijek nije jasno kakva li je to samo bila silina udara, i to na parkingu kada je smrtno stradalo dvoje Amerikanaca.
Tragedija jednakih, ako ne i većih razmjera mogla se dogoditi već 15 dana kasnije kada se isti vozač, ovog puta u ulozi vozača osobnog automobila, zabio u autobus svog bivšeg poslodavca, Libertasa Dubrovnik. On se upravljajući automobilom kretao iz smjera Dubrovnika prema Mokošici kada je prešao u suprotnu kolničku traku i direktno udario u Libertasov autobus.
On je tada zadobio teže ozljede te je zadržan na liječenju, dok je vozač autobusa zadobio lakše tjelesne ozljede. Je li navedeni sudar bio kulminacija napetih odnosa njega i njegova bivšeg poslodavca – dubrovačkog Libertasa nije poznato, ali ako je suditi po povijesti Antuna Radulovića i njegovog poslodavca mogao bi se izvući zaključak kako navedena prometna nesreća nije bila puka slučajnost.
Radulović je bio vozač Libertasovog autobusa, a 2017. godine je dobio izvanredni otkaz zbog krađe novca no kasnije mu je navedeno oprošteno uz uvjet da u ratama vrati ukradeni novac te je raspoređen na drugo radno mjesto.
I unatoč ‘drugoj šansi’ u Libertasu ponovno je dobio otkaz nakon čega je prešao kod drugog poslodavca s čijim autobusom je pregazio strane državljane, otkriva Dubrovački.
Zadnji slučaj koji je mogao kobno završiti za sudionike autoceste A1 je incident koji se dogodio 27. lipnja ove godine kada je oko 15:30 policija na izlazu iz autoputa Zadar 1 zaustavila vozača autobusa kojem je utvrđeno da je vozio pod utjecajem 2,57 promila alkohola. Neslužbeno se doznalo da se ponovno radi o Antunu Raduloviću koji je ovog puta sankcioniran kaznom od 7000 kuna te oduzimanjem D kategorije (autobusi) na šest mjeseci.
Ostale kategorije mu nisu oduzete te slobodno može upravljati osobnim automobilom, kamionom i drugim sredstvima za koje je kvalificiran.
Vožnja u iznimno alkoholiziranom stanju ne mora nužno biti izoliran slučaj, zbog čega je oduzimanje dozvole isključivo za vožnju autobusa osobi koja je nanizala ovoliko katastrofalnih postupaka u prometu smiješan pavorijek hrvatskog pravosuđa. Represija takve vrste ne rješava nikakav problem u srži. Možda su za rješenje nadležene i neke druge institucije, ali i one moraju djelovati.
Jer osoba koja je sklona ponavljati prekršaje i kaznena djela samo može nastaviti raditi probleme koji mogu dovoditi i do smrtnih posljedica. Netko ovdje hitno mora reagirati i pomoći, spasiti od nekih budućih tragedija sve sudionike u prometu, ali i samog vozača. Za njegovo dobro, zaključuje Dubrovački.