A čujte, ma nije vam to neko rentijerstvo. Nisam čovjek koji okolo kupuje nekretnine da bih ih rentao. Jednostavno, stan je bio prazan, u njemu su se gomilali neki troškovi pa mi je bilo najlogičnije iznajmiti ga da bi bio u funkciji, kaže mi jedan dužnosnik.
Nazvali smo ga nakon što smo nekoliko tjedana detaljno iščitavali imovinske kartice državnih dužnosnika u ministarstvima i tijelima državne uprave te im pronašli jednu zajedničku poslovnu crtu: mnogi od njih vole prihod od rente, i to ne isključivo za nekretnine koje su dobili u nasljedstvo, nego ih čak kupuju i na kredit pa potom daju u kratkoročni ili dugoročni najam.
A kako da im čovjek to zamjeri, kad je cijela država, čini se, baš u rentijerstvu detektirala praktično jedini mogući način oplođivanja kapitala, i to onaj koji se odlično isplati jer je rentanje u Hrvata regulirano vrlo labavo.
Točnije, zakoni i sva davanja jasno su propisani, no tržište je takvo da mu svašta promakne u sivu zonu, a oni koji za svoje rentijerstvo plaćaju poreze, nerijetko se susreću s brojnim nelogičnostima, piše Jutarnji.hr.
– Vidite, svi članovi obitelji koji bi se bavili najmom uvijek su to prijavljivali i plaćali porez, no zbilja je smiješno kolike su razlike između davanja za kratkoročni najam i onih za dugoročni. Za isti stan koji bih dao u najam kroz turističku djelatnost, porez bi mi iznosio 300 kuna po ležaju, a u situaciji gdje se on iznajmljuje dugoročno, godišnje na njega morate platiti 12,5 posto, što u mojem slučaju dođe do 5000 kuna…. To je neobjašnjivo – kaže nam visoko pozicionirani dužnosnik kod kojeg smo također detektirali prihode od najma.
Načelno, među onima koji su u imovinskoj kartici prijavili neku aktivnost od najma – a pretpostavka je da to nisu napravili svi – pronašli smo 21 dužnosnika koji zarađuje od nekretnina, među kojima se kao najuspješniji otkrio pomoćnik u Ministarstvu graditeljstva Danijel Žamboki.
On je u svojoj imovinskoj kartici, u rubrici “podaci o ostalim prihodima”, prijavio da od imovine i imovinskih prava svaki mjesec ostvaruje prihod od dva puta po 5649 kuna, odnosno 11.298 kuna mjesečno.
Godišnje je to doista reprezentativna svota, čak 135.000 kuna od najma, i to jednog stana i poslovnog prostora, kako su nam potvrdili u odgovoru iz Ministarstva.
Žamboki tako mjesečno od najma uprihoduje nešto malo manje od dvije prosječne hrvatske plaće, i samo 2400 kuna manje od neto plaće koja na njegovu radnom mjestu iznosi 13.729 kuna.
Sljedeći po visini prihoda koje ostvaruje od najma jest ministar turizma Gari Cappelli.
On je u imovinsku karticu unio kako godišnje na ime najma apartmana naslijeđenih u Malom Lošinju ostvaruje 115.000 kuna, što je bilo poznato kao jedan od izvora prihoda njegove obitelji i prije nego što je postao ministar.
Najviše iz Pavićeva resora
S godišnje zarađenih 100.607 kuna od najma na treće mjesto popela se Marija Pletikosa, državna tajnica u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.
I ona nam je u službenom odgovoru potvrdila kako iznajmljuje nekretninu stečenu nasljedstvom od roditelja, a za nju mjesečno uspijeva uprihoditi čak 8383 kune, odnosno nešto malo više od 100.000 kuna godišnje.
Gledajući pak po ministarstvima, ovakav oblik dodatnih prihoda najviše vole u Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije.
Tamo smo, naime, pronašli troje dužnosnika koji su prijavili prihod od najma: državnu tajnicu Nikolinu Klaić s godišnjim prihodom od 72.000 kuna zahvaljujući najmu dviju nekretnina u Dubrovniku stečenih nasljedstvom, pomoćnika Davora Hušku koji je prijavio da godišnje od najma apartmana u Povljani na Pagu, kupljenog kreditom, ostvaruje prihod od 50.000 kuna te pomoćnicu Anu Odak.
Njoj pak u imovinskoj kartici stoji da njezin suprug godišnje od najma stana zaradi 22.200 kuna, piše Jutarnji.hr.
Prilična je to količina dužnosnika koji osim sigurnih plaća rado “zagrabe” i u neke dodatne djelatnosti pa nas je posebno zanimalo sljedeće: a kako će to država, od koje se sve više traži da bolje regulira djelatnost turističkog i drugog iznajmljivanja, dovesti u red rentijere i riješiti problem viška smještajnih kapaciteta, kad i sama rado posegne za tom vrstom lake zarade?
Koliko je taj problem eskalirao, najbolje svjedoče službene brojke.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, broj ležajeva kod privatnih iznajmljivača 2018. godine dosegnuo je brojku od 830.460, što je posebno alarmantno usporedimo li te podatke s onima za 2010.
Specifična situacija
Tada je, naime, broj ležajeva u privatnom turističkom smještaju iznosio 439.276, dakle u osam godina on je doslovno eksplodirao, a pojedine turističke destinacije suočile su se s velikim pritiskom na infrastrukturu, kao i vrlo brzim rastom cijena nekretnina koje si je tamo danas sve teže priuštiti za potrebe stanovanja.
– Nije država primarno ta koja će riješiti problem prekomjernih kapaciteta, nego će to ponajbolje napraviti tržište, a potom i jedinice lokalne samouprave. Naša je inicijativa da se upravljanje destinacijama prepusti jedinicama lokalne samouprave koje bi potom u dogovoru s građanima zajednički odlučivale o održivom razvoju destinacije i promišljale potreban broj vezova u lukama, poslovnih prostora, restorana, pa i smještajnih kapaciteta – objasnio je za Jutarnji list ministar Gari Cappelli, čija se obitelj najmom apartmana bavi već 45 godina.
Prihode od najma u svojoj je imovinskoj kartici prijavio i njegov pomoćnik, jedan od najdugovječnijih stručnjaka iz Ministarstva turizma, Robert Pende.
Objasnio nam je da je njegova situacija “specifična”.
– Nisam rentijer, kod mene je riječ o specifičnim okolnostima, gdje sam poslovni prostor iznajmio supruzi, koja je prolazila kroz proces samozapošljavanja. No, za otvaranje ordinacije trebala joj je nekretnina pa sam joj je iznajmio – rekao je Pende koji je u karticu od tog najma unio prihod od 6000 kuna na mjesec.
Pojašnjava kako Hrvate na pronalaženje dodanih izvora prihoda od najma najčešće pogura njihov mentalitet prema kojemu se najisplativijim oblikom privređivanja drži upravo renta, no Pende priznaje da je ta pojava dovela do brojnih problema, zbog čega će i Hrvatska morati odabrati put nekih drugih, europskih zemalja koje su se odlučile obračunati s prekomjernim najmom.
– Smatram da je ideja prema kojoj će jedinice lokalne samouprave voditi brigu o kapacitetima odlična. Pritom privatni smještaj ne treba ocrnjivati, dapače, ali treba utjecati na one koji u tome vide isključivo laku zaradu – kaže Pende.
U nešto malo više od godinu dana, država je doista počela “stezati obruč” oko sustava iznajmljivanja, no zasad se to pokazalo malo učinkovitim.
Među ostalim, odluka o visini paušala poreza u sustavu iznajmljivanja prebačena je na jedinice lokalne samouprave koje su se u vezi s tim pitanjem zasad pokazale indiferentne (osim Dubrovnika), a moguće da će im na ruku ići porezna izmjena prema kojoj će prihod od najma ostajati jedinici lokalne samouprave u kojoj se krevet nalazi, a ne onoj u kojoj je prijavljen iznajmljivač.
Jutarnji je već pisao da je ovo posljednje došlo do zabrinjavajuće razine, i to kad smo otkrili da u deset najvećih obalnih gradova u prosjeku ne živi trećina iznajmljivača, a najgorim se pokazao Šibenik, u kojem ne živi čak 60 posto onih koji tamo iznajmljuju nekretninu.
Procjenjuje se i da je to udio onih koji se ne bave “pružanjem usluge smještaja u domaćinstvu”, nego čistim rentijerstvom, a koje je posljednjih godina dovelo i do iznimnog rasta cijena nekretnina.
Prema podacima s portala Njuškalo, tražene cijene stanova na prodaju otišle su u nebo, a stručnjaci ističu da su tome, osim turističke aktivnosti, kumovali subvencionirani krediti nakon kojih je rast cijena i počeo.
Pa ipak, u Ministarstvu graditeljstva, kojem je na čelu HNS-ov Predrag Štromar, nikako se ne slažu s tim da bi subvencije putem APN-a bile zaslužne za rast cijena nekretnina.
Neutemeljena teza
– Posve je neutemeljena teza da su subvencionirani krediti tome uzrok, a to dokazuje i analiza Ekonomskog instituta koja je pokazala da cijene rastu tamo gdje raste broj noćenja. Upravo zbog rasta cijena nekretnina pokrenuta je mjera subvencioniranih stambenih kredita kao intervencija i pomoć mladima da si lakše osiguraju krov nad glavom. Mjere subvencioniranja odnose se na jednu fokusiranu grupu građana. Zatim, razina utjecaja kad znamo da se godišnje u RH proda oko 20.000 stambenih jedinica, od kojih samo oko 4000 koriste subvencije na stambene kredite.
Nadalje, ako je u stanovima prilika za brzu zaradu, odnosno kratkoročni najam uz povoljne uvjete, tada u situaciji bez ograničenja broja apartmana građani kupuju stanove iz potrebe za zaradom, a ne zbog rješavanja stambenog pitanja te se trenutno pomiče cjenovni prag. Prema neslužbenim informacijama, u godinu dana na web portalima za kratkoročni najam stanova oglašeno je 26.000 stanova više nego godinu ranije. To su stvarni uzroci rasta cijena.
Uz to imamo i rekordan pad kamatnih stopa, što povećava kupovnu moć građana, ali je ujedno i signal prodavateljima. Sve su to problemi s kojima se susreću i drugi gradovi u Europi, a koji nemaju subvencije – tvrde u Ministarstvu iz kojeg poručuju da se za reguliranje kratkoročnog najma treba izraditi izračun održivog broja apartmana za svaki grad i uvođenje fiksnog broja licenci za kratkoročni najam te strogu kontrolu i kazne.
I u ovom Ministarstvu pronašli smo dvoje dužnosnika koji zarađuju od najma: osim Žambokija, koji je rekorder u prihodima iz najma, rentanjem dodatno zarađuje i pomoćnik ministra Zdravko Vukić koji od najma stana godišnje zaradi još 15.276 kuna, piše Jutarnji.hr.
Na naše pitanje kako će država, čiji se dužnosnici i same bave rentom, regulirati svu silu problema koje ta vrsta djelatnosti donosi, poručuju da se svi dužnosnici moraju voditi za općim dobrom jer se u protivnom izlažu sukobu interesa, koji se sankcionira.
Dodatno, većina od njih ne vidi veliki problem u mahnitom ulaganju isključivo u nekretnine.
-Tako je to kod nas, ulaže se u nekretnine kako bi ih ljudi ostavili djeci, a na zapadu ljudi radije unajmljuju nekretnine pa novac troše na putovanja i ne razmišljaju što će djeci ostaviti u nasljedstvo – kaže nam sugovornik koji je želio ostati anoniman.
Na zapadu bi, čini se, malo trebali naučiti od poznate hrvatske ekonomije…
Blaženka Divjak, ministrica obrazovanja
– suprug iznajmljuje poslovni prostor
– mjesečni prihod: 2200 kn
– godišnja zarada: 26.400 kn
– plaća: 18.228 kn
Gari Cappelli, ministar turizma
– iznajmljuje naslijeđene apartmane u Malom Lošinju
– mjesečni prihod: 9583 kune
– godišnja zarada: 115.000 kn
– plaća: 17.211 kn
Robert Pende, pomoćnik ministra turizma
– iznajmljuje poslovni prostor
– mjesečni prihod: 6000 kuna
– godišnja zarada: 72.000 kn
– plaća: 14.974 kn
Anđelko Petrinić, pomoćnik ministra prometa za pomorstvo
– iznajmljuje apartmane, a supruga poslovni prostor
– mj. zarada 1375 kn od apartmana i 2100 kn od najma prostora
– god. zarada: 16.500 od apartmana i 25.200 od najma prostora
– plaća: 15.418 kn
Željko Kraljičak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede
– iznajmljuje stan u Osijeku veličine 71 četvorni metar
– mjesečni prihod: 700 kuna
– godišnja zarada: 8400 kn
– plaća: 16.462 kn
Tatjana Karačić, Uprava za veterinarstvo Min. poljoprivrede
iznajmljuje stan u Zagrebu od 80 četvornih metara
mjesečni prihod: 2000 kuna
godišnja zarada: 24.000 kn
plaća: 14.418 kn
Damir Trut, pomoćnik ministra unutarnjih poslova
– supruga iznajmljuje stan u ZG koji je naslijedila od roditelja
– mjesečni prihod: 3500 kuna
– godišnja zarada: 42.000 kn
– plaća: 14.653 kn
Damir Juzbašić, pomoćnik u Ministarstvu gospodarstva
– iznajmljuje poslovni prostor u Županji
– mjesečni prihod: 5700 kuna
– godišnja zarada: 68.400 kn
– plaća: 13.208 kn
Danijel Žamboki, pomoćnik u Ministarstvu graditeljstva
– iznajmljuje stan i poslovni
– prostor u Zagrebu na Trnju
– mjesečni prihodi: 5649 kuna plus 5649 kuna
– godišnja zarada: 135.576 kn
– plaća: 13.729 kn
Zdravko Vukić, pomoćnik u Ministarstvu graditeljstva
– iznajmljuje stan
– mjesečni prihod: 1273 kuna
– godišnja zarada: 15.276 kn
– plaća: 13.351 kn
Marija Pletikosa, državna tajnica u Min. demografije
– iznajmljuje nekretninu stečenu nasljedstvom od roditelja
– mjesečni prihod: 8383 kuna
– godišnja zarada: 100.607 kn
– plaća: 16.131 kn
Ivan Crnčec, pomoćnik ministra pravosuđa
– iznajmljuje poslovni prostor u Čakovcu od 30,50 kvadrata
– mjesečni prihod: 2700 kuna
– godišnja zarada: 32.400 kn
– plaća: 14.338 kn
Vedrana Šimundža Nikolić, pomoćnica ministra pravosuđa
– suprug iznajmljuje stan u Splitu
– mjesečni prihod: 3000 kuna
– godišnja zarada: 36.000 kn
– plaća: 15.085 kn
Nikolina Klaić, državna tajnica u Ministarstvu regionalnog razvoja
– iznajmljuje nekretninu u Dubrovniku naslijeđenu od roditelja, stan od 70 m2 i poslovni prostor od 18 m2
– mjesečni prihod: 6000 kuna
– godišnja zarada: 72.000 kn
– plaća: 14.998 kn
Davor Huška, pomoćnik ministra regionalnog razvoja
– iznajmljuje apartman u Povljani od 40 četvornih metara kupljen na kredit
– mjesečni prihod: 4166 kuna
– godišnja zarada: 50.000 kn
– plaća: 15.000 kn
Ana Odak, pomoćnica ministra regionalnih fondova
– suprug iznajmljuje stan u Zagrebu od 42 kvadrata kupljen na kredit
– mjesečni prihod: 1850 kuna
– godišnja zarada: 22.200 kn
– plaća: 13.537 kn
Krunoslav Katičić, državni tajnik u Min. državne imovine
– iznajmljuje nekretninu
– mjesečni prihod: 2800 kuna
– godišnja zarada: 33.600 kuna
-plaća: 14.000 kn
Zdravko Marić, ministar financija i potpredsjednik Vlade
– supruga iznajmljuje stan
– mjesečni prihod: 2751 kuna
– godišnja zarada: 32.760 kn
– plaća: 19.560 kn
Ivica Poljičak, državni tajnik u Ministarstvu kulture
– on iznajmljuje 2 nekretnine, supruga jednu, nisu odgovorili koje
– mjesečni prihod: 2100 kuna plus 2000 kuna plus 2000 kuna
– godišnja zarada: 50.100 kuna
– plaća: 15.383 kn
Damir Šantek, glavni ravnatelj Državne geodetske uprave
– iznajmljuje stan
– prihod: u imovinskoj kartici stoji da za stan dobiva 2700 kuna “jednokratno”
– plaća: 16.985 kn
Lidija Brković, ravnateljica Državnog zavoda za statistiku
– iznajmljuje stan u Zagrebu od 30 četvornih metara koji je u njezinu suvlasništvu
– mjesečni prihod: 1000 kuna
– godišnja zarada: 12.000 kn
– plaća: 15.329 kn
