Podpredsjednik Gradskog vijeća Biograda Ante Fuzul poslao nam je priopćenje vezano uz najavljivanu obnovu ljetnog kina u Biogradu koje prenosimo u cijelosti.
Osvrnuo se pritom na nepostojanje kino dvorane u kraljevskom gradu od davne 2010. godine.
Gledam najavu obnove ljetnog kina u Biogradu koju najavljuju na web stranici grada Biograda, onog derutnog zdanja koje je već odavno trebalo dobiti obnovu. No, pri pomisli na obnovu, bojim se da se pri obnovi tog kina ne dogodi ono što se dogodilo s obnovom kina u Pučkom otvorenom učilištu u Biogradu. Evo o čemu se radi.
Obnova zgrade Pučkog otvorenog učilišta u kojem se nalazi prostor kino dvorane počela je 2005. godine kada je putnik namjernik zapeo u Barceloni kraj muzeja kojem je vanjska površina odnosno fasada bila obložena ruzinavim pločama. Ubrzo je u sklopu obnove PUO otučena žbuka s fasade PUO i postavljene su pripremljene ploče koje su se za tu svrhu navodno pripremale u Veneciji. I promijenjena je stolarija, kino dvorana je od te 2005. radila i dalje. Negdje u listopadu 2010. godine održana je posljednja kino predstava, sudbina je htjela da prvi razred osnovne škole u kojem je bio moj sin sa svojim vršnjacima pogleda crtani film kao posljednju kino predstavu.
Dvorana se zatvorila, predstava više nije bilo, a krenule su faze obnove PUO koje su se redale, dograđivao se dodatni prostor, od izbora do izbora vrtio se filmić o projektu, bacale pompozne najave kako se ovim projektom rješava prostor PUO za narednih 100 godina. I svi smo to šutke trpjeli i čekali Godota, odnosno otvaranje kina. Na sramežljive upite “kad će kino” odgovori su bili da tko još ide u kino, da smo zatrpali džepove silnim kartama koje smo kupili u kinu u Zadru i sl. Kino u Svetom Filipu i Jakovu je obnovljeno za manje od dvije godine, uz minimalne troškove, povlačenjem dijela troškova iz EU fondova.
Od negdje 2014. godine u kino dvorani smjestila se i kolekcija „antikviteta“ za koju je grad potpisao i promemoriju ili nekakav predugovor u vrijednosti od 935.000 kn temeljem prethodne procjene, te čak i isplatio nekih 140.000 kn na ime te promemorije te je grad u zadnjem rebalansu proračuna predvidio oko 1,4 milijuna kuna za otkup antikviteta, ali nitko na zadnjoj sjednici prilikom rasprave o rebalansu nije znao odgovoriti na moje pitanje da li se radi o gore navedenoj kolekciji.
Najave su bile da će se prostor u novosagrađenom dijelu iznajmiti za potrebe visoke škole koju je gradonačelnik dovukao za „one slabijeg imovnog stanja“.
Te najave kažu da će se prostor veličine 1262 m2 pripremiti i iznajmiti za cijenu od 1 kn + PDV, sve kako bi taj gradonačelnikov „projekt fakulteta za sirotinju“, koji naplaćuje od 17.000 – 20.000 kuna po godini studiranja, zaživio. U obnovu po etapama do sada se sigurno potrošilo preko 20 milijuna kuna koje su uzete iz državnog i gradskog proračuna, pa je to dodatno opravdanje da se prostor u koji je uloženo toliko novca, iznajmi nekom po takvoj „enormno visokoj mjesečnoj renti“ od 1262 kn + pdv, odnosno po godišnjoj renti manjoj od jedne godišnje školarine. Predlažem gradonačelniku da im ponudi i besplatnu struju i vodu te da osobno dođe svako jutro kuhati kave tijekom školske godine.
Na elektroničkom portalu javne nabave se upravo pokrenuo postupak javne nabave za provođenje XI etape obnove, te bi trebao izniman napor da se utvrdi koliko će to još trajati i koliko novca je potrošeno na ovaj megalomanski projekt koji će nam po najavi gradonačelnika „osigurati kvalitetan prostor PUO za narednih 100 godina“. S obzirom na činjenicu da obnova traje već 15 godina, te da je stanje fasade (ruzinavi dio) takvo da ruzina curi po kamenu kojim je obložen donji rub fasade, da je stolarija dobrim dijelom prekrivena na isti način, očito je da će se, kad Grad konačno iscrpi sve etape projekta, biti potrebna još jedna obnova fasade te će se dobar dio od ovih 100 godina potrošiti na radove što na izgradnji, što na obnovi navedene zgrade.
A što se tiče kina, pitanje „Kad će kino?“ koje se sve češće postavlja dobiva još uvijek samo jedan odgovor: „Taj film nećete još dugo gledati!“
