Već ima 40-ak terena, sada kupuje višemilijunski u Zadru; Potraga istražila Longina: “Od kada sam župan nisam kupovao ništa”
Zadarski župan Božidar Longin poručio je za RTL Potragu – od politike se nisam obogatio.
Njegova je imovinska kartica jedna od najduljih… tri kuće, dva stana, Mercedes, lovačko oružje, dionice. No ono što je, istražujući imovinu zadarskog župana, HDZ-ovca Božidara Longina, novinarki Potrage zapelo za oko je – gomila terena.
Čak 40-tak raznih čestica i deseci tisuća kvadrata zemlje i to u dijelu županije gdje njegovi stanovnici žive kao u 19. stoljeću. Bez asfalta, kanalizacije, a uličnu rasvjetu imaju kad potegnu kabel od stupa do utičnice u kući.
Potraga je istražila zašto je baš tamo nakupovao 200-tinjak tisuća kuna vrijednu zemlju, ali i kako i zašto sada kupuje nekoliko milijuna kuna vrijedan teren u Zadru.
Tri hektara zemlje u Crnom u imovinskoj kartici župana su poput Houdinija ili Davida Copperfielda. Malo ih ima, malo nema.
”Ono što sam prijavio jest gdje sam vlasnik jedan kroz jedan, drugi dio priče onog časa kad steknem uvjete, ako steknem, naravno da ću se upisati i na to”, rekao je župan zadarski Božidar Longin. Na pitanje koliko je kvadrat, odgovara da su to ”privatne stvari”.
Kao zamjenik župana 2013. godine upisuje u imovinskoj kartici da je suvlasnik tri hektara vrijednih 600 tisuća kuna, pa vlasnik samo 0.12 hekatara koje procjenjuje na 100 tisuća kuna. Jednog će dana biti vlasnik dva hektara.
Puno vlasnika preoralo zemlju
”Nije se ispunjavala imovinska kartica nekada prije 17 godina jednako kao danas. Ja sam moju karticu ispunio uredno”, kazao je Longin.
Dovoljno je pogledati zemljišne knjige da se vidi kako je puno vlasnika, država i društvenih uređenja preoralo tu zemlju. 1922. upisana je obitelj iz Arbanasa, 1972. postaje društveno vlasništvo. 1999. se upisuje Republika Hrvatska, pa ona to daje Hrvatskim šumama, to poduzeće pak mijenja zemlju s Općinom Zemunik.
2001. na tu česticu upisuje se privatni vlasnik, Longinov tadašnji poslovni partner. Zadarski župan je u to vrijeme upravitelj Šumarije Zadar i volonterski je član županijskog poglavarstva u resoru prostornog planiranja. Osam godina kasnije norveški fond na tu česticu stavlja hipoteku od čak 1,4 milijuna eura.
”To vam ne znam, nisam vlasnik, nisam ni još uvijek, pa vam ne mogu reći”, rekao je Longin.
Upisat će ih kada budu njegovo vlasništvo. Sada je na toj zemlji upisana druga osoba, nekadašnji poslovni partner u poslovima hortikulture.
No, u Arkodu, pregledniku poljoprivrednih površina koristi je županov sin koji na početku parcele ima rasadnik i već 14 godina registrirano poduzeće koje se bavi hortikulturom. Tvrtka s deset zaposlenih prošle je godine poslovala s dobiti, imala prihod od gotovo milijun eura.
”Ne, nekadašnji vlasnik otišao u mirovinu, ponudio i mi se prihvatili raditi malo”, objasnio je Longin.
Vlasnik je i 40-ak čestica na nepristupačnom dijelu Velebita
Brzo ne možete doći do još jednog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Božidara Longina. Župan je upisan i kao vlasnik na rubovima županije kojom upravlja, u nepristupačnom dijelu Velebita na 40-ak čestica, uredno do kvadrata, upisanih u imovinskoj kartici. Do Dubokog dola vozimo se u terencu sa Svetozarom Birkićem, stočarom iz Medviđe. Svakog dana penje se u Velebit gdje mu pase stado od osamdesetak krava.
”To su prije ljudi živjeli, moji stariji su gonili na ispašu pa su čuvali mještani, to je napušteno…”, rekao je Svetozar Birkić, stočar iz Medviđe.
Naš nas vodič upućuje da je ovdje rođen Marijan Matijević, nekoć najjači čovjek na svijetu.
”U biti on nije iz Dubokog dola nego iz Jelovca, ali i to više se ne pozna. Do tamo se više ne može ni doći”, rekao je Birkić.
Matijevića citiraju da je svojedobno rekao kao kako je rođen di vukovi viju, di lisice laju, di skakavci žito pojedoše. Tamo di se rđa sije, a niču junaci… Dio zemlje – vazda zaboravljen.
”Nešto se radi, ali u urbanim sredinama, ovdje dignute su ruke. Kad je čovjek sam, pripušten je sam sebi”, kazao je Birkić.
Brdski put napravljen osamdesetih sam je Birkić sanirao prošlog proljeća, ove ga je jeseni velika kiša razrovala. Područje je ovo bez signala i bez ljudi. Ove je kuće obnovila država, no nema nikoga. Na objektima koji su prije 15-tak godina bili obnovljeni javnim novcem – vide se tragovi devastacije.
Tu je i kuća koju je kupio Longin uz još desetke parcela. Još prije dvadeset godina kupio je to od privatnih vlasnika, starosjedioca. Investicija nije nelegalna, ali je neobična.
Sva zemljišta kupljena prije nego je postao dužnosnik
”Jedno društvo, moji prijatelji koji su poželjeli malo osame zajedno smo u to ušli. I evo zadnjih desetak godina nisam tamo niti otišao”, rekao je Longin.
Prije sedam godina u imovinskoj je kartici upisao 7 hektara i procijenio vrijednost na 350 000 kuna. Sada je naveo 3 i pol hektara vrijednih gotovo 200 000, više od deset mjesečnih plaća župana.
”Moja imovinska kartica se nije mijenjala na više, nego na niže… Mislim da sam jedan od rijetkih kojima pada imovina u odnosu na prvi put kad sam popunio karticu 2004.”, kaže Longin.
Kaže da su sva njegova zemljišta kupljena prije nego što je postao dužnosnik.
”Sad je cijena takva da ne mogu za to dobiti ništa, a možda jednog dana budem mogao dobiti toliko…”, rekao je Longin.
Stara investicija zasada se čini bezvrijednom, ali jednog dana i to se može oplemeniti. U sustavu ekoloških potpora može se po hektaru dobiti i do 12 tisuća kuna godišnje. 3 hektara po oko 10 tisuća kuna – znači da bi se teren mogao isplatiti za sedam godina. O potporama za krške pašnjake, oni koji se time predano bave imaju svoje mišljenje.
”To nije dovedeno u red, ima poljoprivrednika koji ne rade, oni manje rade, a isto primaju poticaje… Ako se to dovede u red, onda će biti dobro”, rekao je Brkić.
Skandal s mitom za upisivanje krških pašnjaka, stajao je načelnicu Gračaca fotelje, ali Longin kaže da nije upoznat s tim.
”Poznam je kao županijsku vijećnicu, poznam je kao načelnicu Općine, drugi dio priče zaista mi je nepoznat”.
Poznato je zato mještanima. Još dalje od Dubokog dola na kojem Svetozar pase svoje krave, stočarstvom se bavi i obitelj Lukić iz Otrića. Imaju krave, pčele, a nemaju…
”Nemamo puta, nemamo vode, nemamo rasvjetu, kanalizaciju, nemamo kante, nemamo ništa normalno”, rekla je gospođa Bojana iz Otrića.
Bojana s obitelji živi pod vjetroelektranama, Đoko iz Velike Popine također.
”17 vjetroelektrana, 42 megavata, a nisu u stanju da nam naprave lampe”, kazao je Đoko Stoisavljević.
Obraćao se i novoimenovanom načelniku Općine Gračac. Pitao ga je ima li šanse da poprave put.
”Laže selo, lažu ljudi”
”Dobar dan, rekli ste da napišem zamolbu vezano za put u Velikoj Popini, da li ste razmišljali da put dovedete malo u red? Pozdrav Đoko. Gospodin načelnik meni odgovara hehee”.
Ni u Krupi nisu sretniji s uvjetima života. Mirovine male, troškovi veliki. Svezotar u 85. još ide za kozama. Malo mu je popravljen kućni budžet kad je obitelj prodala zemlju.
Laže selo, lažu ljudi, kaže Longin. Neki mještani kažu da je i otočić s mlinicom na Krupi u vlasništvu zadarskog župana.
”To isto sam čuo da je moje, ali nije, evo neki ljudi vjerojatno bi rekli da je i ovo gdje razgovaramo moje”.
Na česticama koje spominje Svetozar nije upisan Login, nego tvrtka Cedar koja crpi s izvora Krupe.
”Ja ne znam tko priča, ne znam odakle te riči idu, rekla kazala. Nisam kupovao od kad sam dužnosnik, od kad sam župan nisam kupovao ništa”.
Župan Longin jedan je od bogatijjih lokalnih dužnosnika. Uz roditeljsku kuću niže stanove, zemljišta, traktor i Mercedes. Do kraja mandata u svibnju sljedeće godine kani obići sve općine u sastavu županije, objašnjava nam – biciklom. A možda se nakon 10 godina popne i do Dubokog dola.