Doktor Mladen Srzentić: “Smijenila me politika koja je vladala u KK Zadru, no ja ću do kraja života biti vojnik kluba!”

Nakon dvanaest godina nedavno na utakmici Lige za prvaka Prvenstva Hrvatske protiv Cibone, na klupi KK Zadar sjedio je dugogodišnji klupski liječnik, 68- godišnji dr. Mladen Srzentić. Legendarni doktor donio je klubu sreću tog 25. ožujka, jer je Zadar razvalio Cibonu s čak 28 koševa razlike! Dobričina i izgledom pravi div, dr. Srzentić je rado pristao na razgovor i otvorio dušu, u kojoj nosi svoj KK Zadar.

Doktore, pa koliko ti treba da se javiš, zvoni ti mobitel tako reći po ure?

– A ti si…ma tek sam se probudio, znaš ja ti spavam dugo, do ure i po sam noćas nešto piskarao..

Vratio si se na klupu nakon punih dvanaest godina?

– Tako je, točno prije dvanaest godina, sjećam se, vodio je KK Zadar tada Zmago Sagadin. Sve je štimalo, jednog dana me nazvao sin od Zdravka Jeraka, a ja sam bio tog trenutka u Vinjercu, sjećam se bila je subota, kaže meni sin od Zdrave, slušaj doktore, od danas više nisi klupski liječnik. Pitam ja njega, otkad si ti u klubu, kaže od utorka, odgovorio sam mu, lijep zadatak su ti dali za početak, da obavještavaš tko više nije u klubu. Smatram da sam korektno obavljao posao u KK Zadar i nije mi jasno zbog čega sam smijenjen. Smijenila me tadašnja uprava kluba i ondašnja politika koja je vladala u KK Zadar. A evo sad, prije pet dana, na klupi sam kao liječnik mijenjao dr Davora Predovana, koji je bio nešto bolestan. Čim su me iz kluba zvali, niti jednom nisam razmišljao, došao sam i odradio posao…ja ću do kraja života biti vojnik kluba!

Davor Predovan, tvoj kolega i prijatelj, vaše mišljenje o njemu?

– To je moj dečko s Relje, specijalist fizijatar, radi svoj posao korektno..

KK Zadar je tvoja velika ljubav?

– Istina, to je ujedno i svetinja ovog grada. KK zadar je duboko utkan u moju obitelj, moj pokojni otac Šime pratio je klub od njegova osnivanja. Isto tako, otac mi je kasnije prešao u NK Zadar kao igrač, kasnije kao predsjednik, i to prvi predsjednik NK Zadar! Moja prva sezona kao klupski liječnik KK Zadar bila je 1979/80, odmah nakon završenog fakulteta. Počeo sam raditi uz dr Marka Prenđu…Sjećam se puta u Čačak na utakmicu protiv Borca, tamo sam upoznao profesora Acu Nikolića, doktor Prenđa nije baš volio putovati, tako da sam ja uglavnom odlazio na gostujuće utakmice. S doktorom Prenđom sam imao izvrsnu suradnju i korektne odnose, uputio me u posao, a on se više okrenuo NK Zadar.

Situacija sadašnja u KK Zadar, komentar?

– Mislim da svatko onaj tko je u klubu i djeluje u klubu, mora biti entuzijast i voljeti klub prije svega, a ne da radi na silu i preko volje! Smatram kako su Toni Jeričević i Zvonimir Ridl pravi ljudi, entuzijasti i da je to dobar odabir. Svatko griješi svi smo mi ljudi sa manama i vrlinama, smatram da NO i direktor kluba trebaju sjesti na zajednički stol i razgovarati, Žilavec je također dijete grada i ne radi loše svoj posao!

Bavio si se i sa sportom?

– Samo rekreativno, kao student u Rijeci igrao sam košarku, čisto onako da se odmorim od učenja i da imam topli tuš…a visok sam negdje 195 cm.

Kako zdravlje?

– Odlično, održavam kondiciju, dosta hodam, evo baš sad se spremam na jedno duže hodanje. Jedva čekam ljeto, obožavam plivanje, u kojem sam osvojio i nekoliko medalja u Gradskoj ligi u svojoj kategoriji, isplivao sam dva i pol kilometra, treba to izdržati…

U mirovini si?

– Prije mjesec dana otišao u mirovinu iz Opće bolnice Zadar, ali i sad radim, i to u Gospiću..ali vjerojatno ću početi i privatno raditi. Specijalizirao sam maksilofacijalnu kirurgiju, također i otorinolaringologiju, i  sam subspecijalista plastične kirurgije, osim toga sam magistar i doktor znanosti. Imam troje djece i sedam unuka i to me jako veseli. Unuci se bave sportom, a ujedno ih tjeram da se bave sportom.

Reci još ako imaš što te nisam pitao?

– Ako KK Zadar nema koristi od ABA lige, tada se klub mora okrenuti FIBA – i, govorim to jer ABA liga je natjecanje samo jedne države!

Feed me
Muzej Iluzija
Možda vas zanimaju i ove priče
Kažite što mislite o ovoj temi
Loading...