Zadranin Pavle Kalinić predviđa tijek rata u Ukrajini: “Bojim da će sve ići k daljnjem zaoštravanju i sve žešćim sukobima”

U emisiji Večernji TV gostovao je stručnjak za sigurnost Pavle Kalinić koji je komentirao najnovije događaje u Ukrajini, pregovore između Rusije i Ukrajine te kada bi moglo doći do sporazuma između zaraćenih strana.

Tijekom pregovora, Rusija je najavila da će smanjiti vojne aktivnosti oko Kijeva i Černihiva, no mediji pišu kako i dalje nastavljaju udarnim tempom. Kako gledate na to?

Ako povlače kopnene snage, mislim da to znači da kreću s pregrupiranjem jer su imali određene gubitke. Trebaju se presložiti, osvježiti i popuniti sa svježim snagama jer ja ne vidim drugu varijantu, osim da i dalje drže Kijev pod pritiskom. Mariupolj je praktički pao, radi se o sporadičnim sukobima po nekim ulicama. Tamo je bijeg bio praktički nemoguć jer su ostali zatvoreni prema moru. Što se tiče istoka, mislim da će se tu ići najvjerojatnije na spajanje i zatvaranje glavnine ukrajinske vojske. Vjerojatno su imali i više planova, poput zauzimanja Odesse kako bi praktički imali prolaz do Moldavije i mogli se spojiti s vojnicima u Pridnjestrovlju. Također je pitanje zbog čega se taj dio Moldavije nije ujedinio s Rumunjskom.

Činjenica je da mnogi govore da će Rusi biti poraženi, no morate znati da devet zemalja na svijetu raspolaže nuklearnim oružjem i te zemlje vi ne možete prisiliti na poraz – one ako se osjećaju ugroženima, one će to raditi. Otvaraju se i nova žarišta, među njima je recimo i Gorski Karabah gdje se koristi zauzetost Rusije ratom u Ukrajini i tu Turska pokušava nešto dobiti, a možete imati i turbulencije u Gruziji. Ima dosta neuralgičnih točaka, no jedino što SAD može je sjesti za stol s Moskvom. Rusija ništa drugo ne može napraviti jer ako izgubi rat, gubi i tu jednu multinacionalnu državu, jednako kao što je bilo i s raspadom SSSR-a. Tu opciju i geostratezi u Moskvi imaju na stolu i sve će učiniti da to spriječe s i bez Putina.

Rusija raspoređuje snage na istok Ukrajine. Je li cilj od istoka Ukrajine napraviti nekakvu tampon zonu između Rusije i Ukrajine?

Sve opcije su otvorene. Godinama sam držao predavanja studentima o Ukrajini da im pokažem kako je ona nastala. Ovo zadnje veliko povećanje Ukrajine je bilo potpisivanjem sporazuma Hitlera i Staljina 23. kolovoza 1939. godine gdje je po Curzonovoj liniji obavljena četvrta podjela Poljske u povijesti. I nakon što je Hitler kapitulirao, granica Poljske se vrlo malo mijenjala te je izgubljeno oko 20 posto teritorija, a glavnina je podijeljena Ukrajini i Bjelorusiji, dok je Poljska dobila kompenzaciju njemačkim teritorijem.

Ovo što se sada događa je najveća pobjeda za SAD jer je Njemačka praktički dovedena na rub toga da ostane bez ključnih energenata – već je izgubljen Sjeverni tok 2, Putin traži da se plin ubuduće plaća u rubljima… Tu je jedna malo dublja priča i sve što se događa jer već bilo napisano i svi su upozoravali na istu stvar. Inače se smatralo da je Rusija najpogodnija i najbogatija zbog čega transnacionalke žele preuzeti kontrolu nad time. Međutim, u jednom trenutku nakon završetka Hladnog rata postojala je komunikacija između Busha mlađeg i Putina, no to je zamrlo dolaskom Obame na vlast i sad imamo ovaj konflikt za kojeg smatram da se ne može nikako drugačije riješiti nego dogovorom oko mete i odstojanja. Zelenski govori da će se to riješiti na referendumu, no to je skidanje odgovornosti sa sebe i prebacivanje u ovom slučaju na narod. Vi ne možete nikoga naći na referendumu da će reći da je Donbas ili Lugansk pripada Rusiji, a ne Ukrajini.

Kamo to sve vodi?

Molio bih da sam u krivu, ali se bojim da će sve ići k daljnjem zaoštravanju i sve žešćim sukobima u Ukrajini što će rezultirati sa smrti s obje strane. Zapad pomaže s opremom, no to nije dovoljno – ovo pokazuje istu priču koju smo i mi imali 1991. godine. Ukrajinci su u nezavidnoj situaciji i moraju napraviti sve što je u njihovoj moći da se postigne mir. Meni je nejasno kako netko sa 150.000 vojnika misli da može poraziti vojsku koja je nekoliko puta veća od njih, to su premale snage. Mi smo u Oluji išli s 230.000 vojnika na 70.000 vojnika i to se uspjelo odigrati. Uzimite u obzir koliki je tamo i prostor, tu je puno problema. Ja osobno smatram da ovi pregovori vode ka zamagljivanju i s jedne i druge strane, a ustvari se Rusi žele pregrupirati, a Ukrajinci žele dobiti još više pomoći. Još nismo došli do točke u kojoj će krenuti stvari pregovori, a za to treba prisustvovati i SAD. Spomenimo i da Kina sve više podržava Rusiju u ovom sukobu.

Je li izgledna neka vrsta dogovora u neko skorije vrijeme?

Što se tiče Rusije, ona nije ostvarila ono što je željela, no nisam siguran da su spremni pustiti Krim. U onim područjima koja kontroliraju oni mogu jednostavno eliminirati sve one koji im ne odgovaraju, no problem je što vi to stanovništvo ne možete izvući van na vrijeme.

Kao što sam rekao, nemoguće je i sa 300.000 vojnika okupirati zemlju od 44 milijuna ljudi koja ima najnoviju opremu koja im je stigla sa Zapada. Tu je neka matematika malo čudna, no mislim da se dogodilo nešto ispod žita što je navelo Ruse da krenu iako nisu imali dovoljno koncentriranih snaga. Svugdje se govorilo o blitzkriegu, pa kakav je to blitzkrieg sa 150.000 vojnika? U ovakvim situacijama mediji služe samo za propagandu i svatko ima svoju verziju u svojoj zemlji.

Isto tako, SAD nema te kapacitete da bi pokrili cijelu Europu plinom. Moguća je i ova alternativa ukapljenog plina, no za to treba i nekoliko godina. Ako ostanete zbog tog plina, imat će te strahovitu recesiju jer će brojni ljudi biti i otpušteni. Ja se osobno kao Europljanin nadam da će Europa steći punoljetnost koju je izgubila 1945. i da će biti federalna država koja će imati svoju vojsku i policiju.

Ono što me najviše brine je licemjerstvo Europe, imate dvije vrste izbjeglica: one s Bliskog istoka i za njih se diže žica, a opet imate i Ukrajince koji slobodno mogu dolaziti. Ja pozdravljam dolazak Ukrajinaca i treba im pomoći, no ne vidim razloga zbog čega se ove druge zaustavlja.