Poznati kolumnist iz Zadra: “Hrvatska je košarka na umoru i jedino što ju može spasiti je čistoća. Bez politike, bez pranja love, bez muljaža, bez nepravde, bez “brendova”…

Jedna od najaktualnijih tema u hrvatskom sportu proteklih dana je stečaj i raspad košarkaškog velikana, KK Cibona. Kako je košarka kod nas uvijek bila popularan i voljen sport, naročito u Zadru, mnogi su htjeli izraziti svoje mišljenje o ovoj temi. Dati svoj subjektivni ili objektivni komentar…

Kolumnist Večernjeg lista i politički komentator Mate Mijić na svom je Facebook profilu, komentirao raspad Cibone, ali iz malo drugačije perspektive, svoju objavu, koju nam i prenosi Večernji list, naslovio je “Propali dabogda!” No, misli li to stvrano?  Iako je nekada, kao navijač Zadra, zazivao propast Cibone, sada kada je to surova realnost ipak malo drugačije razmišlja.

– U mrskoj Jugoslaviji 1986. godine Zadar se ispriječio na putu velikoj Ciboni, a u voljenoj Hrvatskoj više mu nije bilo dopušteno stati na put Zagrepčanima. 1992. Cibona odbija igrati finalnu seriju u Zadru, gradu bez struje i vode, pod zračnom i općom opasnošću. Odlučeno je da KK Zadar svoje “domaće” utakmice igra u Rijeci, što je naposljetku odlučilo finalnu seriju unatoč velikoj pobjedi plavo-bilih u Zagrebu. Za mene je kao mulca te 1992. umro sportski velikan Cibona, a rođen je “brend”. Nestala je Lokomotiva “svetog” Nikole Plećaša i Milivoja Omašića, isparila je Draženova Cibona, a stvoren je režimski klub kojemu je hrvatska košarka u potpunosti podređena – napisao je Mate Mijić u svojoj objavi.

Nakon nekoliko godina krize kada je Zadar opet došao do pozicije da može napasti naslov ponovno mu je ta mogućnost uskraćena, onemogućen je na tom putu zbog rješavanja utakmica za “zelenim stolom”, piše Zadranin…

– “Brend” je morao pobijediti i igrati Euroligu, “brendu” su se klanjali i HKS i sudačka organizacija, a meni je tih dana postalo jasno da nema tog scenarija u kojemu bih mogao navijati za Cibonu – tvrdi Mijić i nastavlja:

– Taj vampir popio je krv kompletnoj hrvatskoj košarci i, ako mene pitate, uništio nasljeđe zagrebačkog sportskog velikana na kojemu parazitira. Prazne tribine Draženovog doma u posljednjih dvadeset i više godina govore jasno što Zagrepčani misle o “brendu”.  No, u svemu tome sudbine Cibone i Zadra su isprepletene i vrlo slične… Pokušavši držati korak s državnim projektom i uhvatiti Euroligu, Zadar je usvojio sličan model upravljanja i na isti način završio u financijskim dubiozama od kojih se do danas nije oporavio. Mediji tvrde da je Cibona pred gašenjem, ali nije ni Zadar daleko od toga. No, za Cibonom će cijeli medijski i politički establišment javno prolijevati suze, a nas će se opet pustiti da tugujemo sami. Čitam tako maloprije da je Cibona i “velikan regionalne lige” iako ju je osvojila punih 11 godina nakon Zadra i to u slabijoj konkurenciji – napisao je Mijić.

– U tom kolopletu sporta, rivalstva, politike, lopovluka, nepravde, sreće i tuge, Zadar i Cibona su nerazdvojni. Patologija je to koju se ne da objasniti. Više od pola života želiš da propadnu, a sad kad su na rubu propasti, shvatiš da bez njih ni sam više nećeš biti isti. Jer, ono što u Ciboni nikad nisu razumjeli, nije stvar u trofejima. Zadrovi trofeji u nekoj budućnosti bez Cibone služili bi samo popunjavanju vitrina. Cibona treba Zadru ako i sam želi preživjeti i biti relevantan, ali ne treba mu “brend” kako to kažu iz kluba u uklonjenoj objavi na društvenim mrežama, već mu treba sportski rival – stoji u Mijićevoj objavi. Za kraj je poslao snažnu poruku cijeloj domaćoj košarci i sportu općenito…

– Hrvatska je košarka na umoru i jedino što ju može spasiti je čistoća. Bez politike, bez pranja love, bez muljaža, bez nepravde, bez “brendova”. POLITIKA, ODLAZI – kako je pisalo na transparentu zadarskih navijača na nedavnoj majstorici u Zagrebu – to je put. Ako će Cibona nastaviti biti “brend”, treba ju pustiti da propadne. Ako zajedno možemo utrti put ozdravljenju hrvatske košarke, onda se treba ispriječiti na tom putu gašenja Cibone. Kao i uvijek, treba se ispriječiti Zadar. Jer drugima više nije stalo – zaključio je Mate Mijić.