Hrabri Grga iz Kruševa; Spašavao psa i umalo izgubio vlastiti život: “Svih 13 sati bio je pokraj mene”

Dio puta ga je nosio na leđima. Kada je stao kako bi se odmorio, pas je skliznuo u provaliju. Nije dvojio pomoći nesretnoj životinji ili ne. Ali jedan, krivi korak – bio je dovoljan da 21-godišnji Grga, prvi dan ove godine provede boreći se za vlastiti život. 13 sati trajala je operacija spašavanja u kojoj je sudjelovala Hrvatska gorska služba spašavanja. Mladić je na kraju završio sa slomljenom nogom. Snimke spašenog planinara i psa koji leži na njemu obišle su svijet. Još uvijek se oporavlja nakon operacije. Ekipa emisije Provjerenog je posjetila u rodnom Kruševu u okolici Zadra. Priča koja je umalo završila tragedijom, ipak ima sretan završetak. I Grga i pas, dobro su i veselo. Unatoč naučenoj lekciji da planina nije bezopasna, kaže – od svog hobija ne odustaje. I najavljuje nove pohode, čim zaliječi rane.

Scene koje su se mogle vidjeti nisu iz američkih akcijskih filmova, već stvarne. A događaju se svakodnevno, i ljeti i zimi.

I mogu se dogoditi – baš svakome. Situacije su to u kojoj jedan pogrešan korak, može značiti kraj.

“Ono baš se odigravalo, svašta mi je prolazilo kroz glavu. Letiš dolje”, opisao je Grga događaje tog dana u prilogu.

Grga je s prijateljima bio na Velebitu. Trebalo je to biti jedan u nizu izleta. Pretvorio se u dramu.

Sve se odigralo u nekoliko sekundi

 

Sve se, kaže, odigralo u tek nekoliko sekundi. Prijateljev pas, koji je s njima bio na planini, propao je u provaliju.

“Ajme, vidiš njega jadnog kako propada dolje u tu crninu, samo mu vidiš oči ovako i šape kako nestaje. To je trajalo možda tada 15 sekundi dok sam ja još gore stajao, nisam odmah krenuo za njim iste sekunde”, kazao je Grga.

Kad je krenuo za njim, poskliznuo se i umalo završio tragično.

150 metara niz zaleđenu planinu. Čak i za iskusne planinire, to gotovo uvijek znači – posljedice. Teške, pa i smrtne.

Dvojica prijatelja odmah su zvali Gorsku službu spašavanja. Pet sati čekali su pomoć. Cijela akcija trajala je gotovo 13 sati.

Duga akcija spašavanja

Do samog dolaska prošlo je gotovo šest sati. Povratak s planine trajao je još toliko.

21-godišnji Grga je spašen. Prošao je operaciju noge u Zadru, a sada se oporavlja u rodnom Kruševu.

Pas North također je dobro. Slika njega i psa koje su HGSS-ovci izvlačili toga dana – obišla je ne samo Hrvatsku, već i dobar dio svijeta.

“Nije baš bio na meni svih 13 sati nego pokraj mene. On je bio u grmu, vidio sam da je dobro. Kad sam vidio kako je on odletio dolje, mislio sam da nema šanse da preživi. Na kraju, njemu nije bilo ništa”, rekao je za Provjereno Nove TV Grga.

Prisjetio se svih događanja tog dana

U početku se oko samog snimanja nećkao. Ipak, odlučio je ispričati priču od koje se ledi krv u žilama. Ekipu Provjerenog primio je u obiteljsku kuću i prisjetio se događanja kobnog dana.

“Puhao je jak vjetar tamo na vrhu, ja sam odlučio ići potražiti zavjetrinu ispod Vaganjskog vrha. Nakon možda 5 do 10 minuta smo došli do tog zaleđenog mjesta, gdje se i desila ta nesreća. Prošli smo već dobar dio te strmine, ali je prijatelj koji je bio prvi i čiji je pas, vidio da pas ne ide za nama. Viknuo je da se ja vratim po psa”, kazao je Grga.

Dio puta ga je nosio na leđima. Kada je stao da se odmori i spustio ga, dolazi do nesreće.

“I počeo se malo ritati meni na leđima, ja sam ga pokušao smiriti, a on me povukao dolje. Ja sam uhvatio za taj povodac koji je bio zakačen na njega, on je trznuo mene i ništa, samo mi je iskliznuo iz ruke”, navodi.

“Letiš dolje, ne vidiš ništa ispod sebe i u jednom trenu sam se uspio skoncentrirati, nekako sam se okrenuo na leđa, na guzicu, i znao sam da ne smijem zabiti noge. Ne smiješ zabiti noge jer puknut će noga ako ju zabiješ u led i držao sam noge u zraku i klizao sam dolje. Kako sam ima upaljenu bateriju na čelu, u jednom trenu mi se učinilo da sam vidio dvije velike stijene ispred sebe i samo mi je prošlo kroz glavu – ne smiješ pogoditi u te stijene. Zabio sam nogu iz sve snage u led i onda me to odbilo osjetio sam kako mi je pukla noga odmah”, prisjetio se Grga.

Iskusan planinar i u kondiciji

Sreća u nesreći da je iskusan planinar, ujedno i student Kineziološkog fakulteta u Splitu. U kondiciji. I što je najvažnije – unatoč, onome što se dogodilo – uspio je ostati pribran.

Sa slomljenom nogom, zabio se u grm. U susjednom je ležao pas. Nije bilo druge, do čekati. Pomoć je bila na putu.

“I onda ništa. Dok sam čekao tih 5 sati, 5 i pol sati, dok je došao HGSS, nisam siguran od 6 i po do ponoći ili malo prije ponoći sam odlučio da moram nešto raditi da mi brže vrijeme prolazi. Sjetio sam se da imam kuhalo za kuhati vodu ili čaj i došao sam na ideju da izvadim kuhalo i da ugrijem dvije-tri čaše vode koliko sam imao i namjestio kuhalo. Upalio sam ga i zagrijao dvije čaše vode i to me stvarno dosta ugrijalo”, kazao je.

Čak 27 ljudi bilo je u akciji spašavanja koja je do sada bila jedna od najtežih i najduljih.

“I onda je došao nakon 5 sati HGSS, kad sam vidio njihova svjetla, to je bilo, to je bilo sve. To mi je bilo nasretnije ikad, taj trenutak”, dodaje.

“Bio je iznenađujuće dobar, mi smo očekivali da je on i puno teže ovako, i psihički jer dosta je to vremena proteklo, on je čekao, bio je pothlađen, nije to bilo lako na tom mjestu, u noći čekati i ono, neizvjesnost je bila hoćemo li uopće moći doći do njega”, opisuje Josip.

Na najvišem vrhu Velebita

Nesreća se dogodila na najvišem vrhu Velebita, na 1757 metara, po zimskim uvjetima, snijegu i ledu. I završila na kraju samo s prijelomom noge i modricama.

Terapeut koji radi u HGSS-u tvrdi – ono što je najvažnije u ovakvim situacijama jest ostati smiren. Koliko god se to činilo nemogućim.

“Važno je ostati sabran i važno je biti suradljiv, slušati upute koje mu se daju kao bi si i sam mogao pomoći, a u konačnici i da bi mu se lakše moglo pomoći. Mjesta panici ne smije biti, kod osjećaja kad nas krenu boljeti prsti pokušati ih zagrijati trljanjem, neće nam odmoći, ali kad to prestane i kad ruke utrnu to nema nikakvog smisla. Treba postepeno zagrijavati i podizat temperaturu periferije”, navodi Matija.

A to je upravo radio i Grga. Smireno čekao pomoć i činio sve što je mogao da si sam pomogne.

Srećom, Grga nije bio sam. Osim što je i sam bio dovoljno svjestan situacije u kojoj se našao, i njegovi su prijatelji ostali pribrani. Da je bio sam, možda sve ovo danas ne bi pričao.

“Ja sam živ, dobro je i ništa, onda sam išao nakon toga u bolnicu u Zadar, tamo su me operirali. Bio sam tri dana u bolnici i oporavak ide dobro i ništa, sad ležanje idućih mjesec dana pa fizikalna terapija”, rekao je.

Ne odustaje od planinarenja

Na dan snimanja, kaže, previše ga je boljelo da bi išta radio osim odmaranja. No, štake su tu. Uskoro će on, tvrdi, na svoje noge.

Roditelji pred kameru nisu htjeli. Kaže nam Grga, još uvijek su potreseni od svega. A i on sam ovakvo što nije ni sanjao da bi se moglo dogoditi.

“Kad misliš da se neće dogoditi ni u ludilu, najljepši dan ikad na planini i nije vruće za planinarenje. Baš je bilo lijepo, zezancija, šetanje cijeli dan, zalazak sunca, sve i onda eto, ta jedna sekunda ti promijeni sve”, navodi.

I naučio lekciju, da na planini – opreza nikad dovoljno. Premda je sada još kako i sam kaže “izvan pogona” – nesreća iz koje je mnogo naučio, nije ga obeshrabrila u planovima da svoj hobi i dalje nastavi.

“Ljubav za planinarenje je još veća sada, jedva čekam se oporaviti”, istaknuo je za Provjereno Nove TV Grga.

I krenuti ponovo u avanture. Nada se kaže, bez “ovakvog druženja” s HGSS-ovcima. Bili su kaže dragi, profesionalni i neizmjerno im je zahvalan. Ali jednom je dosta.

Oni pak – Grgi, ali i svima ostalima poručuju – “oprez i pamet u glavu, uvijek. Osobito na planini. A ako slučajno zaškripi – mi smo tu”.

 
grgakrusevopasvelebit