Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
U jednom selu zadarskog zaleđa uveden je telefon. Prvi poziv u kući šjor Marka:
– Ko je, javi se Marko.
– Kuma Stoja, dajde mi moju kumu.
– Ženo, ajde, treba te Stoja.
– Ne mogu, javi se ti. Ja sam maloprije kapulu jela.
To je jedan od berbrojnih iz vicoteke jednoga našeg Zadranina. U društvu s njim nikome nije dosadno, nego slušatelji njegovih izvornih viceva i anegdota “pucaju” od smijeha. Može ih pričati satima i čini to na osebujan način, pa su smiješni i vicevi koji kod drugih kazivača ne bi bili. Taj naš veseljak je Ivan Džaja, kojeg mnogi sugrađani znaju kao čudesnog “vicmahera” i izvrsnog nogometnog vratara.
– Kad sam branio na vratima benkovačkog Velebita u jednoj polusezoni u južnoj skupini HNL-u bio sam najbolji klupski strijelac. Zabio sam svih sedam penala koje sam pucao i obranio svih osam koji su protiv nas dosuđeni.
Ovu natuknicu o Ivanu Džaji okončavam s još jednim njegovim vicom bomboncinom.
– Sastali se gluh, slijep i šepav i gluhi kaže: “Čuo sam da će rat”. “Volio bih to vidjeti” uzvrati slijepac”, na što će šepavi:” Nedilje mi, bit će trke”.