PAS LAVLJEG SRCA Ante je zauvijek zaspao: priča o hrabrosti, boli i ljubavi koja nas je povezala

Tihi odlazak velikog borca: Ante je zaspao, ali ostavio neizbrisiv trag…

Teška i tužna vijest pogodila je sve ljubitelje životinja i brojne građane koji su proteklih dana s nadom i brigom pratili sudbinu Ante, psa koji je prošlog tjedna herojski spašen s Kudinog mosta. Unatoč naporima volontera i veterinara, jučer je nažalost preminuo, žalosna vijest dolazi nakon dana tišine, tijekom kojih su u Zadarskom azilu pokušavali učiniti sve da mu spase život i pruže mu priliku za novi početak.

Nisu uspjeli. U objavi na društvenim mrežama volonteri su sa tugom i emocijama objavili:

„Voljeli bismo da možemo napisati kako Ante ide na bolje, ali nažalost, njega više nema. Ova dva dana nismo ništa dijelili jer smo se borili, pokušavali ga spasiti i očistiti od crva koji su ga napali. Nismo uspjeli. Pojeli su ga, a tko zna koliko je dugo bio u tom stanju. Ante je bio veličanstven, pravi div, kršan pas koji je ostavljao bez daha. Nažalost, godine, oslabljeno srce i sve rane bile su previše. Zaspao je i otišao sa ovog svijeta, tiho, mirno.“ Iz azila poručuju kako je Ante, unatoč svemu, ostavio neizbrisiv trag i da neće biti zaboravljen, ni u njihovim srcima ni u srcima svih ljudi koji su pratili njegovu borbu i navijali za njegov oporavak.

Podsjetimo, priča o Anti počela je među stijenama i slapovima rijeke Krupe, na nepristupačnom i divljem terenu kod Kudinog mosta, gdje je pronađen iznemogao, nesposoban čak i ustati. Turisti su ga primijetili još u utorak, ali kako je tamo dospio i koliko je dugo bio u kanjonu, ostat će misterij. Vijest o njemu proširila se društvenim mrežama i potaknula lavinu dobrote, u potragu su prve krenule volonterke Davorka i Mirna iz Zadarskog azila, ali kad su ga pronašle, shvatile su da ga same ne mogu izvući. Ante je bio težak, iscrpljen, „mrcina“ kako su ga opisale, podsjećajući ih na njihovog nekadašnjeg ljubimca Sargusa.

Tada na scenu stupaju članovi zadarske stanice HGSS-a. U noći, s nosilima, spustili su se do njega i više od sat vremena ga mukotrpno nosili uz strme staze i kamenitim usponima. Stigli su do azila tek oko jedan sat iza ponoći. Ante je bio toliko slab da nije mogao ni stajati, a ispod guste dlake otkriveno je stravično stanje – tijelo mu je bilo prepuno stotina crva. Cijelu noć i jutro prošao je kroz tretmane, vitamine, terapije i pretrage, u azilu su vjerovali da će se, usprkos svemu, izvući. Ime je dobio po svom spasiocu Anti koji ga je, zajedno s kolegicom Dorom, izvukao iz kanjona.

Svi koji su sudjelovali u njegovom spašavanju i skrbi pokazali su nevjerojatnu ljudsku toplinu i upornost. Ante je postao simbol nade, borbe i snage zajedništva. Pokazao nam je koliko daleko možemo ići kad se ujedinimo u želji da pomognemo onima koji ne mogu sami.

Nažalost, unatoč svemu, njegovo srce nije izdržalo. I dok se svi opraštamo od njega s tugom i suzama, ostaje utjeha da je svoje posljednje dane do zadnjeg trenutka proveo okružen ljubavlju, u sigurnosti i toplini, daleko od kanjona i hladnih stijena. Ante je bio i ostaje inspiracija – dokaz da je svaka borba za život vrijedna, čak i kada ishod nije onakav kakvom smo se nadali. Neka tvoj san bude miran, hrabri dive, i hvala ti što si nas podsjetio koliko je veliko srce čovjeka, ali i životinje, mirno nam počivaj tihi plahi psu lavljeg srca. (PL)