TROVANJE ŽIVOTINJA Azil: “Pužomorom se ubija u svakom zadarskom kvartu”
Antena Zadar
– Treba pitati inspekciju tko pužomor uopće prodaje i može li se on prodati bilo kome ili je potrebna dozvola? Neki to možda iz straha rade, ali tko se boji maca? To je iz inata, iz dišpeta. Sto posto! – bila je prva reakcija Davorke, dugogodišnje volonterke Zadarskog azila.
Pužomor, otrovni mamac za puževe, danas se u Hrvatskoj može nabaviti skoro bilo gdje- u poljoprivrednim trgovinama, vrtnim centrima ili online. Postoje dvije verzije, prva, profesionalna, koja zahtijeva licencu, i amaterska, koju može kupiti svatko. Razlika je u koncentraciji i količini, ali obje verzije sadrže metaldehid, tvar koja je smrtonosna za pse i mačke. Dovoljno je da mačka od 4 kg pojede malo zrnce da ugine. Nitko ne kontrolira tko to kupuje, gdje to ostavlja i s kojim namjerama.
– Truju se sigurno u svakom kvartu u Zadru, govori nam Davorka.
– Bilo je slučajeva, jednom je uhvaćena jedna čistačica na Voštarnici kako truje. Što je s njom, ne znam, je li osuđena, iako vrlo moguće da je samo dobila dobrovoljni rad da čupka travu. Strašno kakvi monstrumi žive oko nas, dodala je.
U ožujku 2021. godine zabilježen je jedan od najstrašnijih valova trovanja u novijoj zadarskoj povijesti, više od sto kućnih ljubimaca uginulo je u Radovinu i okolnim selima, poput Marasovića. Kuglice punjene otrovom ostavljane su po putevima, okućnicama i u hrani. “Pas je pojeo nešto i u roku od 15 koraka pao. Počela mu je izlaziti krv iz usta i nosnica, tresao se”, ispričao je tada jedan od mještana lokalnim medijima. Veterinari su analizom potvrdili prisutnost otrova, a kod nekih slučajeva i zabranjenih tvari, ali počinitelji nikad nisu identificirani. Bokanjac, Smiljevac, Voštarnica, Višnjik, Stanovi… gotovo svaki zadarski kvart barem je jednom prijavio sumnjivo ponašanje, naglu smrt pasa ili mačaka.
– Kad sumnjaš na trovanje, ideš veterinaru. Mi iz azila nemamo vremena loviti zločince kad stalno vozimo ranjene. Danas vozim psa kojeg sam našla sa slomljenom kičmom i tako svaki dan nešto upadne, kaže Davorka.
Trovanje životinja je kazneno djelo. Kazna može uključivati novčanu ili zatvorsku kaznu do godinu dana. Ali u stvarnosti prijave rijetko završe optužnicama. Trovanje je teško dokazati, otrov se brzo razgradi, a svjedoka gotovo nikad nema, a i kad ima, mnogi se boje prijaviti susjeda. I tako, dok hrvatski zakoni zahtijevaju licencu za korištenje pesticida na velikim površinama, nitko ne sprječava amatera da postavi smrtonosnu kuglicu otrova točno ondje u susjedstvu gdje se mačke inače hrane.