Eh, da… Scorpio je slavodobitnik ovogodišnje Zadarske koke i ako bismo u stilu imena (škorpion na hrvatskom, prema mlet. scarpiòn, tal. scorpione ← lat. scorpio ← grč. Skorpíos) moglo bi se reći da je posada jedrilice (tip TP 52) čiji je kormilar Filip Babić, a plovi pod zastavom JK-a Marina Kaštela, najbrže „ugrizla“ na regati na kojoj je nastupilo, u različitim grupama i divizijama, 120 jedrilica.
– Ponosni smo! Nekoliko smo puta bili na Zadarskoj koki, a na prethodne dvije nismo uspjeli biti najbolji. Sad, evo, jesmo i doista smo presretni! – govori Filip Babić, kormilar.
Njegova je posada brojna, sastavljena je i od profesionalaca i od strastvenih jedriličara entuzijasta.
– Nama je Šime Fantela složio taktiku onako kako su uvjeti i okolnosti uvjetovale i taktika je bila izvrsna. Naš je cilj bio biti bolji od posade jedrilice Generali i u tomu smo uspjeli. Hvala posadi – zbori Babić.
Ističe da su dobro uvježbani, imaju pobjede na nedavnim regatama Mrduja i Viška, spremaju se i za brojne predstojeće regate.
Volimo dolaziti na Zadarsku koku, uvjeti su izvrsni i čast nam je što smo pobjednici. Čeka nas Jabuka, a sve je to dio plana i programa priprema za buduća međunarodna natjecanja od onoga trenutka kad za to budemo posve spremni – zaključio je Filip Babić.
Njegovu posadu, nek’ se zna, činili su još Šime i Mihovil Fantela, Marko Sorić, Stipe Vitaljić, Pave Pleslić, te Matija Babić, Nikola Kezele, Matej Barišić, Ante Živković, Mislav Kelemenić, Ivan Šimatović, Lovro Peretić, Filip Čiković, Ivan Matić i Gorda Puškarić.
Dan je ovogodišnje Koke, zapravo, počeo na Vitrenjaku veoma rano, a start je bio u 11 sati na Rivi. Regatno je polje bilo u Zadarskom kanalugdje su divizije Racing i Cruising jedrile od starta do Punte Bajlo, potom oko Ošljaka do Puntamike i do cilja. Za grupu u kojoj su bile jedrilice oldtimeri, s latinskim i s oglavnim jedrom ruta je bila od starta do Punte Bajlo i do Puntamike do cilja.
– Zadovoljni smo odazivom, organizacijom i provedbom, cijelom programom i svima hvala koji su došli i svima onima koji su na bilo koji način pridonijeli da Zadarska koka okupi brojne jedriličarke i jedriličare, ljubitelje jedrenja i mnoge koji će to u bliskoj budućnosti postati – kazao je Draško Stipić, predsjednik JK-a Uskok.
Da je Zadarska koka specifična, mogao se i do sada uvjeriti mnogi jedriličar. Na primjer, nitko ne plaća kotizaciju, a u posadama su i – nejedriličari.
Ove godine ih je bilo oko dvije stotine! Većina preko našega poziva „Sretnih 100“, a sve smo ih rasporedili i svi su, eto, imali priliku doživjeti jedrenje – kaže Niko Jakovčev, direktor Organizacijskoga odbora.
Među onima koji nikad nisu jedrili, zabilježili smo i dvoje koji su u sebi dugo gajili želju da se otisnu na more.
– Ajme, pozvao me Mate Ivić, prijatelj i rekao da mogu jedriti. Hvala Mati i hvala Uskoku što sam osjetila duh i dah slobode kretanja morem, kaže Nina Dražević, vedra i nasmijana, puna dojmova nakon povratka s mora.
Mate je Ivić bio, kaže on, zapovjednik na katamaranu So far so good, a posada mu je bila raznovrsna.
– Ukrcali smo i brojne polaznike Škole jedrenja i za njih je ova regata bila izvrsna da se uvjere što znači biti na moru, biti dio posade i slično. Ja sam bio zapovjednik, a kormilarili su svi pomalo – govori Mate.
Na tom je brodu bio i Krešo Marcelić, hrvatski ratnik, branitelj koji je kao pripadnik ATJ Lučko prošao brojne bitke, a teško je ranjem u Zemuniku Donjemu 2. listopada 1991.
– Kao dijete plovio se u obiteljskoj braceri i čudio se kako se brod kreće, a nema motora. Želio sam jedriti, ali nije se ostvarilo tada, u mladosti, ali jest sad. Bilo je nezaboravno – govori Krešo Marcelić.
Kako je prošlo nadmetanje, kako se plasirala koja posada i drugo, vidjeti možete vidjeti ovdje.
Ali, kako je bilo na kopnu? Na Vitrenjaku, prije regate, tijekom regate, nakon regate…
– A što ću reći!? Mi smo nekoliko dana u pogonu, a tribalo je pripremiti sve da ljudi ne budu gladni – govori Stipe Šimunov, šef za kužinu i koordinator šestoročlane ekipe.
Ističe ovaj bivši jedriličar, ali i čovjek koji godinama naviga, da je jelovnik bio pretežito morski:
– E… a evo, bilo je 90 kila tune za žar, pa 90 kila za frigaduru različitih morskih stvorenja, 90 kila kumpira, 50 kila kruha, kapule, mrkve, ostaloga svega. A čuj, računali smo da će oko devet stotina ljudi proći kroz ovaj šator, ali smo pripremili spize i za ‘iljadu!
Uz Stipu u kužini su bili još Tomislav Vidaković, Vedran Božićev, Ivan Karačić, Josip Karamarko i dama Karla Božićev.
Ozračje je svakom minutom bivalo sve opuštenije. Čekalo se proglašenje najboljih, podjela nagrada, priznanja i ostalo. Jedriličarke i jedriličari vesele se, komentiraju zbivanja na moru, analiziraju taktike, razmjenjuju iskustva, ponetko i pjeva, a bilo je i plesačica i plesača…
Osim nagrada i priznanja posadama, Organizacijski je odbor dodijelio priznanje Ivi Ukaloviću čiji je prepoznatljivi i čuveni jedrenjak Branimir bio ploveća tribina. Zatim je Udruga Kanata dala priznanje organizatoru za višegodišnju izvrsnu suradnju, te promicanje jedrenja, a Antonela Kačan i Antonia Gobin dobile su priznanje za svoju silnu aktivnost promicanja Zadarske koke na društvenim mrežama.
Najstariji sudionik Zadarske koke bio je barba Ivo Ivanković, a najmlađa sudionica Cvita Kurtin i oboje su dobili priznanja. Na koncu, sestre blizankinje Rita i Anđela Uhoda primile su, uz standing ovation, priznanje za svoj doprinos povezivanja svih koji na Zadarskoj koki žele biti.