KRALJICA PICIGINA Zadranin Julije Jelaska o stripu koji iz Bačvica vraća smij, suze i ljeto staroga Splita

Splitske Bačvice ponovno će oživjeti u stripu — onako kako ih pamte generacije starijih Splićana, ali i oni koji su tek nakratko uronili u njihov poseban ritam. Umjetnik i zadarski strip-crtač Julije Jelaska ovih dana završava rad na „Kraljici Picigina“, projektu koji povezuje preko stoljeća stare tradicije, osobna sjećanja i splitski duh što se uporno opire zaboravu, a kultne splitske Bačvice, pješčana pozornica na kojoj se već  ispisuju neke od najljepših priča o moru, mladosti i prijateljstvu, ponovno postaju umjetnička inspiracija. Novi strip nastavlja se na njegov prethodni naslov „Majstori baluna“, rad koji mu je, kako kaže, donio poticaje i pohvale struke, ali i otvorio prostor da se još dublje vrati u mladost provedenu između Splita i Zadra.

Kad priča o stripu „Kraljica Picigina“, Julije Jelaska odmah povlači crtu između vlastitih korijena i inspiracije koja ga prati još od osamdesetih godina. Kaže da su ga te godine obilježile — baš kao i generacija umjetnika, draga  i nezaboravna prijateljstva, Split kakav danas postoji samo u sjećanjima. Iz tog vremena rođena je i ideja da crta ono što u njemu živi od rođenja i sazrijevanja, odrastanja do dan danas.

-Kako je nastala „Kraljica Picigina“? Najprije, strip je to koji aludira na Tijardovićevu operetu „Kraljica lopte“, a ona opet na balun, oliti ga na HNK Hajduk, radi se o popularizaciji najpoznatijeg splitskog sporta — picigina. Drugo, to je nastavak mog prvog stripa, „Majstori baluna“, nakon kojeg su mi velikan dizajna Boris Ljubičić, ali i kolege strip-crtači, kao i pokojni Jurica Gizdić, rekli da obavezno crtam nastavak. Iz moje mladosti i djetinjstva „uvik me prati smij i suze starega Splita“, i picigin igra u kojoj nije bitno jesi li bolji igrač ili ne, već stječeš nove prijatelje i ljude za cili život – kazuje Jelaska.

Julije se rado vraća u to rano doba, na relaciji između Splita i Zadra, gdje su mu roditelji radili. U oba grada…

-Moje djetinjstvo za mene je nešto posebno i jako dragocjeno. Osamdesete su ostavile velike impresije na moj umjetnički i stvaralački život, pozdrav mojoj generaciji koja je na svojim leđima iznijela Domovinski rat, bez kojeg danas ne bismo imali slobodu – tvrdi nam.

A, zašto baš picigin? U njegovu objašnjenju nema dvojbe — picigin je dio identiteta.

-Picigin je legenda, apsolutno vrijedna spomena, osobito zato što je okupljala splitsku umjetničku, političku i kulturnu elitu Splita, Trogira, Makarske, Omiša. Utjecaj jednog profešura Baraća i još više Fabjana Kvalitetne toliko je zaludila svit baluna da je nogomet gotovo priko noći osvojio srca Splićana. Kako je Fabjan bija arhitekt, normalno je da je u krvi imao projektiranje — autor je preko 350 splitskih zgrada. Picigin je logično nastavak baluna, pogotovo jer je iza Prvog svjetskog rata ranjena mladež tražila relaks u kupanju na popularnim Baćama…

Uz to, govori Julije kroz smijeh — picigin ima i svoju „tajnu dimenziju“,
„ćiribimbaši“ i ostali ljubitelji zgodnih ženskih tijela guštali su u kupanju, a picigin je bio idealan izgovor da zgodnim Splićankama pokažeš svoje tijelo, pa da druženje pređe u vezu, a veza u brak.

-.. s puno dice, novih piciginaša.

Zašto „kraljica“?

-Kraljica baluna postoji — kraljica picigina ne postoji. A baš je intrigantna. Bocka u um i psihu, traži odgovor. Vridi nacrtati svu tu lipotu dalmatinskih cura, jer bez obzira na grad, tu su dolazili i dolazit će furešti iz vile Dalmacije i šire, picigin je često bija izgovor za upoznavanja.

Je li u igri i osobna nostalgija?

-Da, picigin se i zbog dijela mog djetinjstva i lipih sjećanja na Bačvice može nazvati – nostalgija. Ne mogu zaboraviti zahvaliti Nenadu Viđaku na knjizi „Bačvice — raj na zemlji“ i prijatelju Juliju Žuveli, aktivnom igraču picigina — provjereno u zemlji, i moru, naravno, najzdravijeg sporta… – naglašava Jelaska i prisjeća se vremena kada se oko Bačvica okupljala stara ekipa Hajduka.

-Rat je završio, treninzi počinju. A di je start? Picigin. Tu vidiš snagu, energiju, entuzijazam, prijateljstva. Tu se stvaralo povjerenje i momčad. To je istina..

Picigin se igrao svuda gdje je bilo pjeska i mora.

-I na Bačvicama, i u Stobreču, i u Zadru, pa čak i na Kornatima…

Zašto se ovog puta odlučio ponovno za strip?

-Ne mogu pobići od toga da sam umjetnik. Imam talent koji nitko drugi nema i zato uvik sebi kažem — neman konkurencije, već eventualno kukurenciju. Idealno mi je crtati strip u Zadru, odakle neopterećeno promatram prošlost, gledam, mislim i skiciram.

Postoji li izdavač?

-Pregovaram s Muzejom splitskog sporta na Gripama da „Kraljica Picigina“, baš kao i „Majstori baluna“, osvoji svit. Sad je na meni da u starim bilježnicama i fotografijama nađem idealni lik za kraljicu picigina…

Tko je publika?

-Piciginaši, nogometaši, sportaši, svi koji vole sport, Bačvice i Split. Dalmaciju, Hrvatsku, Mediteran. Stari Splićani koji se žele prisjetiti sjaja. Knjiga je otvorena svima koji žele uspomenu, osmijeh i trenutak života bez briga.

A budućnost? Odgovara…

-Odlučan sam ići dalje, moja snaga je u neiscrpnim bunarima moje mašte i talenta. Imam 23 samostalne izložbe, radio sam kolonije, radionice, humanitarne aukcije, želim raditi još i pisati knjige o svemu što znam. Bit će, ako Bog da – najavljuje Juluje Jelaska.

Picigin, ta lepršava, gotovo baletna igra, u njegovom se svijetu ne pojavljuje samo kao sportski motiv, nego kao važan sloj identiteta mediteranskog lokaliteta i niza generacija. Produbljujući priču o gradu koji je od jedne lopte stvorio kulturu, autor formiran između Zadra i Splita, u ovaj projekt ugradio je do kraja svoje djetinjstvo, nostalgiju i umjetnički rukopis prepoznatljiv nam već desetljećima. (P.LIVAJIĆ)

++++

UMJETNOST, MLADOST I PUNO USPOMENA

Inspiriran starim fotografijama, anegdotama, urbanim figurama i ljetima provedenima na Bačvicama, Jelaska ga pretvara u narativ koji objašnjava zašto ta jednostavna lopta „u ariji“ izaziva toliko emocija. U njegovoj priči picigin nije nadmetanje, nego ritual — mjesto gdje su se stvarala prijateljstva, rađale ljubavi, trenirali sportaši, okupljali umjetnici i, kako kaže, „prepoznavale duše koje će obilježiti nečiji život“…

Jelaska je projekt gradio s melankonijom, ali i jasnim osjećajem da stvara nešto što ne postoji u svijetu stripova. „Kraljica Picigina“ tako je istodobno hommage splitskoj povijesti, dokument jedne neponovljive igre i još jedan dokaz da strip kao medij može biti ozbiljan, vrijedan i kulturološki značajan. Upravo zato, ovaj rad već sada privlači zanimanje Muzeja splitskog sporta, a autor ga doživljava kao most između sjećanja i nove publike koju želi osvojiti — piciginaša, sportaša, fetivih i furešta.

++++++++

VIŠE OD IGRE I PLIĆAKA – IZ SALBUNA DO BALETA

Picigin je jedinstvena dalmatinska igra nastala na splitskim Bačvicama početkom 20. stoljeća. Iako se danas čini jednostavnim — mala lopta, plićak, nekoliko igrača — njegova povijest nosi bogatu simboliku. Prvu generaciju piciginaša činili su mladi Splićani koji su, nakon Prvog svjetskog rata, u moru tražili druženje i oporavak. Na pješčanoj plaži odvijala se spontana koreografija udaraca, skokova i smijeha, a igra je ubrzo postala prepoznatljiva ljetna tradicija.

Picigin nikada nije bio natjecateljski sport. Njegova bit leži u suradnji, improvizaciji i zajedničkom ritmu. Igrači se raspoređuju u krugu i pokušavaju održati loptu u zraku što duže, pritom demonstrirajući spretnost i kreativnost, upravo zbog toga picigin se često opisuje kao „ples“ ili „balet“ na moru, „kralj“ ili kao igra – „kraljica plićaka“.

Bačvice su kroz desetljeća postale okupljalište sportaša, umjetnika, studenata, glumaca, sportskih legendi i generacija morskih zaljubljenika. Upravo zato mnogi smatraju da picigin nije samo igra, nego i kulturni simbol Splita — onaj koji je oblikovao prijateljstva, ljubavi, pa i cijele sportske karijere brojnih znanih i manje znanih imena.

++++++++++++

AUTOR NA RAZMEĐU MORA I RAVNIH KOTARA, ZAGORA I PRINCA VALIANTA

Julije Jelaska, rođen u Zadru, djetinjstvo je proveo između Benkovca, Zadra i Splita, gradova koji su ga oblikovali i emotivno i umjetnički. Prvi susreti s crtanjem dogodili su mu se još u osnovnoj školi, kada je stvarao svoje prve stripovske vježbe prema junacima poput Zagora, Mister No-a, Princa Valianta, Rip Kirbyja, Fantoma i Mandraka. Presudan korak bio je upis u Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn u Splitu (1983.–1987.), gdje je formirao svoj rukopis slikara i grafičara.

Već 1988. započinje profesionalnu karijeru kao ilustrator, karikaturist i strip-crtač u „Narodnom listu“, a iste godine objavljuje i svoj prvi profesionalni strip „Sanjarenje“ — najprije u novosadskom „Mini Strip Zabavniku“, potom u novogodišnjem broju zadarskih novina. Njegov stvaralački impuls odmah ga odvodi i na prestižni „Salon stripa“ u Vinkovcima, gdje se pojavljuje kao jedan od najmlađih autora među profesionalcima. Tijekom sljedećih desetljeća Jelaska stvara niz stripova, uključujući radove o Hajduku, Giboniju i Krešimiru Ćosiću, ali i četiri slikovnice kao samostalna izdanja.

Paralelno izlaže na 23 samostalne izložbe i sudjeluje u brojnim humanitarnim aukcijama i likovnim kolonijama, osobito tijekom ratnih godina, kada je sudjelovao u akcijama prikupljanja pomoći za bolnice, branitelje, studente i djecu. kao jedan od istaknutijih zadarskih umjetnika. Njegov strip „Majstori baluna“ doživio je pet izložbi i dvije Noći muzeja, a sada nastavlja vlastitu autorsku priču „Kraljicom Picigina“, naslovom kojim želi trajno zabilježiti duh Bačvica. Jelaska i dalje samostalno radi scenarije, crteže i grafičku pripremu, dok mu je višegodišnji partner u tisku zadarska FG Grafika. Unatoč problemima s distribucijom, autor ostaje odlučan: nastavit će stvarati, izlagati i, kako tvrdi, „crtati sve dok ga drži njegova neiscrpna mašta“. Meštar o’ crtanja, pera, baluna i picigina.