Nakon božićne proslave Kristova rođenja, Crkva na blagdan sv. Stjepana prvomučenika usmjerava pogled prema svjedočanstvu vjere koje vodi od betlehemskih jaslica prema križu, ali i prema otvorenim nebesima. Nadbiskup Milan Zgrablić istaknuo je da križ nije suprotnost božićnoj radosti, nego njezino najdublje tumačenje, jer objavljuje Božju ljubav koja ide do kraja, bez uvjeta i bez granica. Dijete položeno u jaslice i Raspeti na križu isti su Gospodin, ista Ljubav koja se daruje u malenosti i potpuno predaje za čovjeka.
Sv. Stjepan predstavljen je kao čovjek pun Duha Svetoga, koji je Evanđelje svjedočio ne samo riječima nego i vlastitim životom i smrću. U trenutku nasilja i nepravde ostao je slobodan u srcu, gledajući otvorena nebesa i Isusa zdesna Ocu, te je, poput Krista na križu, molio za oproštenje svojim progoniteljima. Njegovo mučeništvo nije poraz, nego potvrda da je ljubav jača od mržnje i smrti.
Posebno je naglašeno značenje ovoga blagdana u crkvi sv. Šime, koja je izvorno bila posvećena sv. Stjepanu, čime se simbolično susreću Božić i mučeništvo. Kao što je Šimun u Hramu prepoznao Dijete Isusa i navijestio svjetlo, ali i trpljenje, tako sv. Stjepan potvrđuje da patnja ne vodi u smrt, nego u slavu.
Nadbiskup je poručio da i danas ispovijedanje vjere traži hrabrost i dosljednost, jer život po Evanđelju uvijek ima svoju cijenu. Sv. Stjepan ostaje trajni poziv vjernicima da na Božju ljubav odgovore ljubavlju, praštanjem i vjernošću, te da Krista, primljenog u srce, nose u svijet s nadom u otvorena nebesa.