Gledate li dvoranu “Jazine” danas, teško je povjerovati da je ovo ikada bio grad koji je živio za košarku. Nedavno protiv Krke svega 1.800 gledatelja. Tridesetak godina ranije to bi bila sramota, danas je realnost. Tribine gotovo poluprazne i to ne samo u Jazinama, već i u dvorani “Krešimir Ćosić”, energija polako nestaje, a strast umire.
Nekada su Jazine bile svetinja. Navijači su nosili Klub na svojim leđima, svaki poen izazivao je eksploziju emocija, a atmosfera se osjećala kilometrima dalje. Danas? Tišina. Slabo navijanje. Samo tamburanje po bubnju, bez poznatih zadarskih navijačkih pjesama. Navijači obučeni u crno..
Nekada, kada bi se navijač probudio u tri u u noći, u jednom dahu bi znao izdiktirati sastav Zadra. Danas je to nemoguće, pomalo i smiješno kada se nekome kaže. Nekada su se skupljale sličice s košarkaškim idolima koje su se lijepile u album, a kompletirani album bi se poštom poslao izdavaču, nakon čega bi za nagradu pošiljatelj dobio majicu s brojem 11 Krešimira Ćosića. Danas toga više nema. Nema idola. Sve je to nestalo…
Globalne lige, NBA, Euroliga, nogomet i rukomet – možda odvlače pažnju mladih navijača, ali prava istina jest gora, grad je prestao voljeti košarku punim plućima. Više se priča o koncertima nekakvih polupjevača nego o KK Zadar. Navijači ne dolaze jer se osjećaju ignoriranima, zanemarenima, a i Klub je izgubio kontakt s navijačima.
KK Zadar se u velikoj mjeri zatvorio i prema novinarima, serviraju se samo lijepe stvari putem klupskih priopćenja, a one lošije se nastoji sakriti. Osim ako netko od novinara ne istražujuje, ali takav ubrzo bude proglašen neprijateljem kluba. Financijski problemi, loša promocija, slabija vidljivost domaćih talenata – sve je to istina. Ali prava istina jest brutalna – Zadar više ne diše za košarku. Dvorane u Zadru su slabo popunjene, tribine su hladne, a ono što je nekada bila strast – nestalo je.
Ako se ovako nastavi, Zadar bi mogao zauvijek izgubiti titulu košarkaškog grada. I još nešto, navijačima je dosadilo trabunjanje o naslovu prvaka Hrvatske. Uvijek isto. Busamo se u prsa kako je Zadar grad košarke, ali vrijeme je da se konačno napravi iskorak više, da se odluči što s Klubom, koja je vizija, da se nađu sponzori i pojača proračun i napravi puno konkurentnija momčad. Da se klupskim uhljebima zahvali na suradnji. Ima toga još puno..
Zadar mora ponovno pokazati da je košarkaški grad, da tribine mogu gorjeti, a dvorana biti dom pun emocija i strasti. Jer ovako kako je danas – poluprazno, predvidljivo i dosadno, malo je kome zabavno i uzbudljivo.