Postavljanjem spomen-ploče imotskom branitelju Rajku Lozi konačno je zatvorena jedna od najmučnijih epizoda zadarske politike. Najmučnijih zato što se niti jedan gradonačelnik Zadra nije znao nositi s ovim problemom, tek je Erlić nekako uspio staviti točku na “i” ove dugogodišnje agonije sa spomen-pločom mladom imotskom branitelju koji je poginuo u Zadru 5. listopada 1991.
Kao što je poznato, sporan je bio ustaški pozdrav na ploči zbog kojega je oporba tražila da gradska vlast skine ovu ploču i postavi novu, no u strahu od branitelja iz Imotskog koji su najavljivali dolazak u Zadar, nitko se nije usudio dirati je.
Nisu se znali nositi s ovim problemom pa je Zadar niz godina bio temom nacionalnih medija zbog nesnalaženja gradske vlasti koja nije znala riješiti ovaj problem. Erlić je to konačno učinio te će, kako nam je rekao predsjednik Udruge hrvatskih dragovoljaca 3. bojne 4. brigade ZNG Imotski sokolovi, Jakiša Bubalo, Rajko konačno pronaći svoj mir.
– Voljeli bismo da je na spomen-ploči grb postrojbe jer je Rajko bio pripadnik naše 3. bojne, ali najvažnije je da on konačno počiva u miru. Mi u Udruzi uvijek smo zadovljni, samo neka se smiri situacija, nikad problem nije bio do nas. Voljeli bismo da je nešto drugačije, ali nećemo sada dolijevati ulje na vatru. Rajko će konačno pronaći svoj mir, kazao nam je predsjednik Udruge 3. bojne.
I doista, važno je da je ova ružna priča gotova i da Rajko konačno može počivati u miru. A da bi ona što bezbolnije bila riješena, Erlić se s obitelji pokojnog Rajka otišao i pokloniti pred spomen-ploču shvaćajući koliko je to važno za njih i njegove suborce.
Naprotiv, njegovi prethodnici od straha i nesnalaženja nisu znali kako se uopće nositi s ovim problemom. Tako je početkom prosinca 2009. godine gradonačelnik Zvonimir Vrančić postao jednom od glavnih vijesti u hrvatskim medijima donoseći odluku kojom se spomen-ploča imotskom branitelju Rajku Lozi neće ukloniti iako na noj piše “ustaškom sinu”.
Takvom je odlukom zaradio niz kritika jer se nije usudio ukloniti ploču iako se njen sadržaj kosio s hrvatskim zakonima. Jako se uplašio reakcije Imoćana od kojih su neki čak najavljivali masovni dolazak branitelja u Zadar, ravno pred ured gradonačelnika na Narodnom trgu. Plašio se zapravo događanja naroda jer nije bio čovjek od odriješitih odluka te je odlučio spomen-ploču ostaviti na njenom mjestu ispred zgrade Državne uprave, unatoč njenom sadržaju:
– Progoni, optužbe, mučenja, zataje, izdaje, nisu prekinule tvoj životni san – Nezavisnu državu Hrvatsku. Mi ga nastavljamo i vjerujemo da će biti stvarnost. Neka ti je vječna slava i pokoj! – stajalo je na spomen-ploči.
Ni Vrančićev nasljednik Branko Dukić nije se usudio ukloniti ploču. Za razliku od Vrančića koji je barem glumio da nešto pokušava, Dukić je na ovaj problem uglavnom odgovarao šutnjom, kao što je i inače u ovakvim sistuacijama radio u svoja dva mandata. Kao ni Vrančić, ni on se nije najbolje snalazio u rješavanju ovog problema te je temu jednostavno izbjegavao ne želeći donositi apsolutno nikakvu odluku.
Time je situacija oko spomen-ploče Rajku Lozi postajala sve napetija, no s njom se ukoštac uhvatio Erlić te konačno pozitivno završio jednu od doista najmučnijih epzoda u zadarskoj politici zbog koje je Zadar godinama bio na stupu srama.