Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Jeste li znali za još jedan zadarski primat, ovog puta u sportu – konjičkom? Prije 70 godina, 1956., utemeljen je Konjički klub Jadran i on je bio prvi konjički klub u Dalmaciji. Utemeljenje je službena politika pozdravila uz zamjeru, kako je u njemu premalo radničke omladine. Jadranovi konji i jahači bili su atrakcija za svih državnih praznika i proslava ponosno se krećući u svečanoj povorci gradskim ulicama, čak i Kalelargom i Trgom. Priloženi preslik fotografije je iz godine 1958. Na čelu povorke s klupskom zastavom je Vilim Pincetić, brat legendarnog dirigenta košarkaškim navijačima u Jazinama Lea Pincetića. Iza njega na bijelom konju je Josip Pino Šale, poznati vaterpolist i godinama direktor Pošte. Ljepotica u pozadini je Katja Vragolov, kći sudca Đure Vragolova i slikarice Ane Vragolov. Osim njih klub je imao još dvadesetak jahača, među kojima: Ivu Ruševa, Jovu Čakića, Benita Šarića, Zlatu Dunatov, Klaudija Duju Stipčevića, Đurđicu Ganza,Krsta Perovića, Rajku Arambašić, Antu Jurina, Melitu Gračanin, Viktora Lergu i druge.
Prva smotra frizura
Ne znam je li nečeg sličnog bilo i u onom Zadru od prije stotinjak i više godina, a znam, jer sam joj svjedočio, kako je atraktivna prva smotra frizura u Zadru održana polovicom lipnja 1970. u vrtu hotela Park u Puntamici. Na smotri je demonstriralo frizerske učinke čak 45 djevojaka u mimohodu s dnevnim, večernjim i koktel frizurama meštara frizerki i frizera iz privatnih frizeraja ( češljaonica ): Červar, Greta, Ideja, Jadranka, Macura, Mandica, Marija, Riva, Sonja i Vjeko, te iz Frizerske zadruge Zadar.Izazvali su veliko zanimanje građana i turista pa je cijela priredba ponovljena i slijedeće godine.
Sport kao smjernica
Sport me je u životu usmjerio. Od njega sam puno dobio i naučio. U prvom redu, da se treba uvijek boriti i da je borba vrjednija i od pobjede. Također, kako se borbe okončavaju i pobjedama i porazima i tako je i u životu. Treba biti pripravan na neuspjehe, kao i na uspjehe. I jedne i druge ne uzimati previše euforično, ili tragično, jer to je sastavni dio svačijeg života. Kako sam u sportu pred svaku utakmicu bivao blagi pesimist, takav sam i u životu. Točnije, od života nikad nisam očekivao puno, nego malo i tako sam redovito bivao na dobitku. Jer ne uspijem li, nemam se za što razočarati, a uspijem li, puno sam dobio. Pokazalo se kao dobra životna filozofija.