KAKO ZADRU VLADIMIR NAZOR, A KAKO MIROSLAV KRLEŽA Velikom zaštitniku grada spomenik nasred Narodnog trga

Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.

Zadar su posjećivale mnoge znamenite osobe, inozemne i naše, među njima i poznati hrvatski književnici  Vladimir Nazor i  Miroslav Krleža. Različite su tragove ostavili.  Nazor je u Zadru boravio dva puta.  Prvi put u prvim godinama dvadesetog stoljeća, kad je u našem gradu službovao i objavio nekoliko knjiga i kad ga je Silvije Strahimir Kranjčević odgovorio od pedagoškog djelovanja, a u korist njegova književnog talenta. Za to razdoblje boravljnja u našem gradu najveće mu pohvale. Drugo Nazorovo gostovanje u Zadru, ujedno i posljednje, bilo je 27. ožujka 1945., kad je u tek popravljenom od posljedica rata devastiranom Narodnom kazalištu upriličen Tjedan kulture, na kojem je književnik bio počasni gost, kao živi simbol i uzor Narodno osolobodilačke borbe za drugog svjetskog rata. Za tog boravka nije se proslavio. Što više zaslužio je pokude.  U poznatom govoru, kojeg je tadašnja službena politika isticala povijesnim i s njim se ponosila, pa je Nazorvim imenom nazvala Veliki park, o Zadru je izrekao dosta  neprimjerenih riječi, koje izreći nije smio. Jer kazao je, kako je ” Zadar fašistički grad, koji se eto, sad pretvorio u ruševine. ” Zadar se nije pretvorio u ruševine, jer se dobro zna tko ga je porušio ( a znao je to i Nazor) i nikad nije bio fašistički, nego okupiran od fašista i ne može se cijelo stanovništvo svrstati pod jednu političku kapu, posebice kad se zna, kako je u Zadru uvijek postojala domaća hrvatska jezgra, koja se borila protiv svih pokušaja denacionalizacije stanovništva. Bez obzira na Nazorove političke stavove, trebao je izreći žaljenje zbog rušenja grada s monumentima  svjetske kulturne baštine.

A najveći hrvatski književnik 20. stoljeća, čiji je ogromni književni opus u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu smješten na polici od 30 metara, bio je Zadru stalno na pomoći i raspolaganju. Zaštićivao ga u najtežim trenutcima, utječući svojim velikim autoritetom i prijateljstvom kod političkih moćnika, koji su grad htjeli anatemizirati. Zadar se književnom geniju zahvalio s poprsjem na Sveučilištu, kojeg je Krleža spasio, i s ulicom s njegovim imenom, no što je Krleža za Zadar učinio nema cijenu, pa je minorna i zahvala grada koja mu je za dobrotu uzvraćena. Miroslav Krleža je zaslužio da mu se nasred Narodnog trga podigne spomenik veći nego ikome. Velikom, najvećem suvremenom zaštitniku Zadra. Koliko bi to značilo i u turističkoj ponudi !

Nepoznat Netko donio je Jesen 
u Sjevernu Sobu.
O, sada,
kad sve je boja, berba i miris vina
i kad se čuje pjesma Stvari i Živinâ
i kad mrtvaci viču od čežnje u grobu,
Nepoznat  Netko donio je Jesen
na srebrnom pladnju
u sobu:
grožđe i kruške, jabuke i smokve. (Krleža).