PODSJETNIK NA ZNAMENITOG ZADRANINA Svestrani umjetnik, veliki čovjek
Drago Marić
Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Život mijenja oblike, ali ne briše ono što je bilo istinito.
(Al Bano)
U duhu ove mudrosnice velikog talijansko glazbenika i filozofa Al Bana podsjećamo na još jednog znamenitog našeg sugrađanina, koji je Zadar u mnogome zadužio, a koji nas je u 84. godini života napustio 1992. Dipl. inž.arh. Josip Budak bio je doista iznimna osobnost i zaslužio je, da ga ne zaboravimo, čovjek koji je pola Zadra obnovio i izgradio , kako je rečeno pri njegovu odlasku s ovog svijeta. Svestrani intelektualac širokog kruga znanja i zanimanja. Uz svoju struku sjajni kulturolog, posebice vješt pisanju osvrta na kazališna i izložbena događanja. U Zadar je došao po kazni nakon okončanja drugog svjetskog rata. Izgnan je iz Zagreba s mjesta docenta na Građevinskom fakultetu. U stvaranju novog socijalističkog poslušnog čovjeka vlastima se nije uklapala njegova slobodoumnost, njegova širina misli. S lijepim ga je nekrologom ispratio drugi znameniti zadarski arhitekt i kulturolog , nažalost također pokojni, Ivo Bavčević:
– Ne samo svojim svjetonazorskim stavovima nego i u projektima u gradnji suprotstavljao se stereotipu prosječnosti soc-proleterske industrije arhitekture horizontalnog i vertikalnog funkcionalizma, koje je u to vrijeme bilo u cvatu.
Josip Budak bio je markatna pojava i po svojoj naočitosti i po čvrstom i uspravnom stavu, te su ga sugrađani susretali s dubokim poštovanjem. Poznat i po redovitoj ćakuli u kavani Central sa svojim prijateljima Jerolimom Čogeljom, Antom Ivićem, Ivom Bavčevićem, Franom Bonačićem, Grgom Oštrićem i s drugim poznatim i zaslužnim Zadranima, pa neka je ovo i podsjetnik na njih. Budak je pred Domovinski rat pripremao izložbu svojih radova, koja, nažalost, zbog njegove bolesti i rata, nikad nije zaživjela. Na priloženoj fotografiji autora Ante Brkana iz 70 -ih je znamenita Budakova Tržnica. Poštujući spomenička svojstva grada i njegove arhitektonske odrednice Josip Budak je 1952. od hrpe ruševina uredio tu Tržnicu postavivši je u okruženje ostataka crkve sv. Marije Velike, kapele sv. Roka i fasade nedovršene crkve sv. Šimuna sve iz konca 16. i početka 17.st. Smjestio ju je na drugoj strani ogradnog zida s kruništem palače Pasini. Kako je taj veliki čovjek, arhitekt i kulturolog danas gotovo potpuno zaboravljen, neka ga se sjećamo bar po toj njegovoj znamenitoj Tržnici.
Privitak: Fratrov jaz i Primorje
Jeste li znali, da se danas Marina Borik nekada zvala Fratrov jaz, a dio Dikla i Kožina spojen uz more zvali su Primorje.Brajda su bili vinogradi u Diklu i Petrčanima.