POVODOM PRESTANKA SLUŽBE Pismo zahvale mons. Zgrablića M. Anastaziji Čizmin, dugogodišnjoj opatici Samostana sv. Marije

Zadarski nadbiskup Milan Zgrablić uputio je u srijedu, 16. lipnja, Pismo zahvale č. m. Anastaziji Čizmin, dugogodišnjoj opatici benediktinskog samostana sv. Marije, koja nakon sedmog mandata opatice, s navršenih 75 godina, više ne obavlja službu opatice zadarskog benediktnskog samostana sv. Marije. Zahvalu nadbiskupa Zgrablića prenosimo u cijelosti.

Nakon izbornog Kapitula koludrica benediktinki Samostana svete Marije u Zadru, održanog na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 12. lipnja 2026., na kojem je za novu opaticu izabrana časna majka Katarina Teskera, pri završetku Vašega mandata opatice, želim Vam uputiti riječi iskrene i srdačne zahvalnosti u ime Zadarske nadbiskupije, u ime svih onih koji su tijekom godina bili povezani sa Samostanom svete Marije te i osobno, kao zadarski nadbiskup.

Četrdeset i dvije godine Vaše službe opatice, ostvarene kroz sedam uzastopnih mandata, predstavljaju izniman događaj ne samo u životu Vaše redovničke zajednice, nego i u novijoj povijesti Zadarske nadbiskupije. Toliko godina nositi odgovornost za zajednicu, biti njezina duhovna majka, promicateljica zajedništva i vjerna službenica Kristova poziva, zahtijeva duboku vjeru, postojanost u kušnjama, mudrost u odlučivanju i trajno pouzdanje u Božju providnost. Tijekom svih tih desetljeća bili ste pozvani pratiti koludrice koje su Vam bile povjerene, slušati ih, poticati, ohrabrivati i svojim primjerom pokazivati put evanđeoske vjernosti. Upravo je ta često skrivena služba duhovnog majčinstva ostavila najdublji trag u životu Vaše zajednice.

Vaša služba opatice odvijala se tijekom desetljeća obilježenih velikim društvenim, političkim i crkvenim promjenama. Kao koludrica i opatica živjeli ste u vremenu komunističkoga sustava koji nije bio naklonjen javnom svjedočenju vjere i punoj slobodi crkvenoga djelovanja. U okolnostima ograničenja, nerazumijevanja i pritisaka ostali ste vjerni Kristu i svom monaškom pozivu.

Svjedočili ste i velikim promjenama koje su obilježile stvaranje demokratskog društva i samostalne hrvatske države. Posebno bolno razdoblje bile su godine Domovinskog rata, kada je i Zadar proživljavao dane stradanja, neizvjesnosti i ugroženosti. U tim teškim trenucima, Samostan svete Marije ostao je mjesto molitve, nade i duhovne snage, a Vaša zajednica pratila je patnje naroda svojim zagovorom i pouzdanjem u Boga. Dok su se mijenjale društvene okolnosti i povijesne prilike, Vaš je život ostajao usmjeren prema Kristu koji ostaje isti jučer, danas i uvijeke.

Posebnu zahvalnost želim izraziti i za Vašu dugogodišnju povezanost sa Stalnom izložbom crkvene umjetnosti u Zadru, koja ove godine obilježava pedesetu obljetnicu svoga otvorenja. Taj jubilej prigoda je za zahvalnost generacijama koludrica benediktinki koje su tijekom desetljeća čuvale, predstavljale i tumačile neprocjenjivu baštinu mjesne Crkve te hrvatske i europske sakralne umjetnosti.

Predmeti koji se čuvaju u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti nisu nastali samo kao umjetnička djela. Oni su nastali iz vjere, molitve, liturgije i ljubavi prema Bogu. Njihova najveća vrijednost nije samo kulturna i povijesna, nego, prije svega duhovna. Oni svjedoče vjeru naraštaja koji su ih stvarali i koristili u slavljenju svetih otajstava te govore o susretu čovjeka s Bogom kroz stoljeća. Velik dio zasluga za očuvanje toga identiteta pripada upravo Vama, Časna Majko, kao i koludricama Vaše zajednice. Zahvaljujući Vašoj brizi i odgovornosti, SICU je ostao jedinstveno mjesto gdje se ljepota umjetnosti susreće s ljepotom vjere, a kulturna baština postaje put prema razumijevanju duhovnih korijena našeg naroda i kršćanske civilizacije.

Osobitu zahvalnost želim izraziti i za Vašu vjernost karizmi benediktinskog monaštva koje je stoljećima utkano u život grada Zadra i naše mjesne Crkve. Samostan svete Marije već gotovo jedanaest stoljeća ostaje mjesto u kojem se neprestano uzdiže molitva Bogu. U tom velikom nizu generacija koludrica koje su svojim životom slavile Boga i služile Crkvi, Vaše će ime ostati trajno povezano s dugim i plodnim razdobljem vodstva ove časne zajednice.

Zahvaljujem Vam i za Vašu trajnu i plodnu suradnju sa Zadarskom nadbiskupijom. U različitim okolnostima uvijek ste pokazivali osjećaj za dobro Crkve, otvorenost za suradnju i odgovornost za zajedničko poslanje koje nam je Gospodin povjerio. Samostan svete Marije pod Vašim je vodstvom ostao mjesto molitve, duhovne stabilnosti i crkvenog zajedništva.

Na poseban način želim zahvaliti za Vašu vjernu i ustrajnu molitvu. Mnogi ne vide što se događa iza samostanskih zidina. Ne vide sate provedene pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, molitve časoslova koje se svakodnevno uzdižu Bogu, prikazane žrtve, trpljenja i skrovita djela ljubavi. A upravo se u toj skrivenosti krije velika snaga Crkve.

Gotovo svakodnevno imam prigodu čuti zvono Vašeg samostana koje poziva koludrice na molitvu. Ne mislim pritom na zvona zvonika crkve svete Marije koja odzvanjaju gradom, nego na ono jednostavno unutarnje samostansko zvono koje dopire iz klauzure i označava ritam benediktinskog života. Njegov se zvuk ne širi daleko niti privlači pozornost prolaznika, ali nosi duboku simboliku. Ono poziva sestre da ostave svoje poslove i aktivnosti te se okupe pred Gospodinom u zajedničkoj molitvi.

Kad god čujem taj sveti poziv, pomislim kako se iza samostanskih zidina ponovno okuplja zajednica koja već stoljećima vjerno nastavlja benediktinsko poslanje hvale Boga i zagovora za Crkvu i svijet. Taj glas podsjeća da u srcu našega grada postoji mjesto gdje se tijekom cijeloga dana izmjenjuju rad i molitva, šutnja i slavljenje Boga, prema drevnom benediktinskom geslu Ora et labora.

Samo će Gospodin moći pokazati koliko je svećenika, redovničkih zvanja, obitelji, bolesnih, mladih i osoba u različitim životnim kušnjama bilo nošeno molitvama Vaše zajednice tijekom svih ovih desetljeća. Veliko bogatstvo tih duhovnih plodova poznato je ponajprije Bogu, a njegova će se punina jednom očitovati u vječnosti.

U ovom trenutku, posebno mi na pamet dolaze riječi blagopokojnog pape Benedikta XVI. koje je izgovorio prigodom svoga odreknuća od Petrovske službe. Tada je rekao da odreknućem od službe ne napušta Crkvu, nego joj nastavlja služiti molitvom, ljubavlju i predanjem, na način koji odgovara njegovoj životnoj dobi i okolnostima života. U istoj je prigodi izrekao i duboku misao: „Vođenje Crkve ne vrši se samo zapovijedanjem i odlučivanjem, nego i trpljenjem.“

Te riječi na osobiti način rasvjetljuju i Vaš životni put. Tijekom četrdeset i dvije godine službe opatice donosili ste brojne odluke, vodili zajednicu kroz različita povijesna razdoblja i brižno bdjeli nad njezinom vjernošću benediktinskoj karizmi. No, Vaša služba nije se sastojala samo od upravljanja i odlučivanja. Bila je obilježena i mnogim skrovitim žrtvama, brigama, kušnjama i trpljenjima koja su poznata ponajprije Bogu. Upravo se u toj svakodnevnoj vjernosti očitovala dubina Vašeg duhovnog majčinstva.

Završetkom službe opatice ne završava Vaše poslanje. Mijenja se oblik služenja, ali ostaju ljubav prema Kristu, vjernost zajednici i dragocjena služba molitve kojom ćete i dalje pratiti život samostana i Crkve. Vjerujem da će nova životna etapa biti nastavak istoga predanja Bogu koje Vas prati od prvih monaških koraka te da će Vaša mudrost, iskustvo i molitvena prisutnost i nadalje obogaćivati život Vaše zajednice.

Zato Vam posebno stavljam na srce da nastavite moliti za Zadarsku nadbiskupiju, za našu mjesnu Crkvu, za svećenike, redovnike i redovnice, za nova duhovna zvanja, za obitelji, mlade, bolesnike i starije osobe te za sve kojima je potrebna Božja blizina i utjeha. Vaša molitva ostaje dragocjeni dar koji nadilazi svaki vidljivi oblik služenja.

Istodobno, zahvaljujem Gospodinu što je Vašoj zajednici podario novu opaticu, časnu majku Katarinu Teskera. Njoj od srca želim obilje mudrosti, snage i darova Duha Svetoga u preuzimanju ove odgovorne službe. Siguran sam da će joj Vaša blizina, iskustvo i molitvena podrška biti dragocjena pomoć na putu koji je pred njom.

Poštovana Majko Anastazijo, hvala Vam za svaku godinu Vašeg služenja, za svaku molitvu, za svaku žrtvu, za svaku suzu i svaku radost koju ste prikazali Bogu za dobro Crkve. Hvala Vam za Vašu vjernost Kristu, za ljubav prema benediktinskom pozivu i za svjedočanstvo života koje ostaje nadahnuće sadašnjim i budućim naraštajima redovnica.

Neka Vas Presveto Srce Isusovo trajno čuva u svojoj ljubavi. Neka Vas prati zagovor Blažene Djevice Marije, zaštitnice Vašeg samostana, sv. Stošije čije ime nosite, svetog Benedikta i svete Skolastike. Neka Vas Gospodin nagradi za sve dobro koje ste učinili te Vas ispuni mirom, duhovnom radošću, zdravljem i snagom svoje milosti.