ŠUTNJA ONIH KOJI SU OSTALI Katja Hrobat: Ljudi se još i danas boje govoriti o nekim povijesnim događajima

U Talijanskoj zajednici Girolamo Luxardo predstavljeno je u četvrtak talijansko izdanje knjige “Egzodus. Šutnja onih koji su ostali” (“Esodo. Il silenzio di chi resta”), ugledne slovenske antropologinje Katje Hrobat Virloget.

Riječ je o knjizi koja je doživjela izvrsnu recepciju u slovenskoj i talijanskoj javnosti i čije je izdanje već gotovo rasprodano, a govori o dramatičnim poslijeratnim događajima u kojima je područje Istre doživjelo radikalnu preobrazbu kulturne matrice praćenu masovnim iseljavanjem talijanskog (i ne samo talijanskog) stanovništva. Posebnost ovog istraživanja je u tome što ono ne sagledava fenomen egzila iz perspektive onih koji su otišli u nekoliko faza emigracija, nego onih koji su ostali, koji su “preko noći” od pripadnika većinskog naroda, većinskog jezika i većinske kulture postali manjina koja je morala nastaviti život u radikalno izmijenjenom državnom, političkom i društvenom kontekstu, u suživotu s novodoseljenim stanovnicima.

U ime Talijanske zajednice nazočne je pozdravio njezin predsjednik Šenol Selimović, naglasivši kako mu je iznimno drago da se jedna ovakva studija predstavlja danas u Zadru, u suradnji s Odjelom talijanistike Sveučilišta u Zadru.

Dopustite mi da svoje zadovoljstvo iskažem i iz osobne perspektive jer današnja tema, iako se tiče istarske poslijeratne stvarnosti, korespondira i sa zadarskom prošlošću s obzirom da je i naš grad nakon Drugog svjetskog rata doživio veliku depopulaciju. I obitelj moje majke, odnosno moja baka sa sedmero djece također je po svršetku rata izabrala egzil iako je rođena u svome Zadru još u vrijeme Austrougarske – kazao je Selimović dodavši kako bi se istovrsna antropologijska analiza “šutnje onih koji su ostali” mogla provesti i na zadarskom slučaju.

O knjizi je govorila sama autorica naglasivši kako je tijekom istraživanja čak oko 70 posto onih koje je htjela intervjuirati, odbilo sudjelovati u projektu – iz straha ili nelagode zato što njihova osobna sjećanja, ali i emocije, ne korespondiraju sa službenim historiografijama podržavanim od strane vladajućih politika.

Predstavljanje knjige je na vrlo zanimljiv, interaktivan način moderirala profesorica Nedjeljka Balić Nižić, a svoj osvrt na nju dala je i profesorica Nikolina Gunjević Kosanović, obje s Odjela talijanistike Sveučilišta u Zadru.

– Istraživanja o ovim temama i javni govor o njima nesumnjivo doprinose demokratizaciji kulture sjećanja. Na teška, traumatična razdoblja povijesti uvijek će biti konfliktnih ili konkurentskih sjećanja, nije cilj u tome da se ona ponište ili da se stvori neko zajedničko nadsjećanje, to je uostalom nemoguće, pa i nepotrebno. Ali, govoriti o tim pitanjima i pokušati razumjeti percepciju i bol onog drugoga svakako može doprinijeti izgradnji takve kulture sjećanja koja će se više temeljiti na istini, pravdi i slobodi svakog pojedinca na vlastitu osobnu ili kolektivnu povijesnu prosudbu – kazao nam je Selimović na kraju događaja.