Svečano primanje u Uredu načelnika za svjetskog juniorskog vaterpolskog prvaka Tonija Galušića, njegovog tatu Sašu Galušića te predsjednika VK Zadar 1952 Gorana Jovančevića i trenera Ivu Radetića.
Rano ustajanje i svakodnevni višesatni treninzi, školske obaveze i odvojenost od obitelji uz roditeljsku požrtvovnost na svakom koraku, svega koji sat odmora dnevno, pa čak i treninzi u bazenu sa slomljenim palcem – bila je tiha svakodnevica Viranina Tonija Galušića i njegove obitelji, mladog vaterpolista Zadra 1952 koji je početkom srpnja s U18 reprezentacijom Hrvatske osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Portugalu. Hrvatska je vaterpolska velesila kojoj su medalje s najvećih natjecanja u svim kategorijama „običan dan u uredu“, no zlato za novu generaciju osamnaestogodišnjaka ipak nije prošlo bez razumljive i opravdane medijske i javne pompe.
Zlatne hrvatske vaterpoliste dočekali su na zagrebačkom aerodromu seniorski reprezentativci i predstavnici Hrvatskog vaterpolskog saveza, a potom su U18 reprezentativce primili predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković. Uz čestitare koji još uvijek čekaju u dugačkom redu, dobrodošlicu te sretan povratak u matični klub i životnu sredinu Toniju su poželjeli predsjednik VK Zadar 1952 Goran Jovančević, trener seniora Ivo Radetić i načelnik Općine Vir Marino Radović. Svi oni s Tonijevim tatom Sašom Galušićem bili su u petak na istom mjestu – u Uredu načelnika Općine Vir na maloj svečanosti prijema prvog svjetskog prvaka s otoka Vira.
– Nije mala stvar imati svjetskog prvaka na otoku Viru, ali isto vrijedi i za Zadar. Bavio sam se sportom, pa znam što znači odricanje te što znači svakodnevno putovati iz Vira u Zadar, učiti u autobusu i potom žuriti na trening. Rezultat je vrhunski i svi smo ponosni na našeg sumještanina kojemu želimo svu sreću u njegovom daljnjem sportskom razvoju, a isto želim i našem Zadru 1952 – kazao je načelnik Radović najavivši kako će na svečanoj sjednici Općine Vir 29. kolovoza predložiti Tonija Galušića za dobivanje općinskog priznanja i jednokratne materijalne nagrade za sportsku izvrsnost i iznimne sportske uspjehe na međunarodnim natjecanjima. Posljednji put takva je općinska nagrada dodijeljena 2016. godine kada su je bili dobili juniorski europski prvak u boksu u teškoj kategoriji Josip Biletić, višestruki olimpijac i pobjednik ISSF Svjetskog kupa u streljaštvu Petar Gorša te osvajači srebrne medalje na boćarskom Prvenstvu Hrvatske u disciplini parovi Darko Bašić i Igor Vučetić. Galušiću će se na svečanosti u kolovozu kao laureat pridružiti europska juniorska prvakinja u mažoret plesu Saša Ruško, koja će također biti predložena za isto priznanje i nagradu.
– Ove novčane nagrade i priznanja Općina Vir dodjeljuje onima koji su iznimni u sportu te onima koji postižu vrhunske rezultate. Time javnosti šaljemo poruku i primjer kako se odricanjem, stalnim učenjem i napredovanjem mogu dosegnuti najveći uspjesi – dodao je virski načelnik. Uz jednokratnu nagradu, Općina Vir također će putem stipendijskih ugovora dodatno stimulirati najuzoritije virske sportaše.
– Općina Vir će maksimalno, ili onoliko koliko to možemo, izaći u susret našim mladim i vrhunskim sportašima – poručio je Radović. Svjetski prvak Toni Galušić od zlata u Portugalu do svečanog prijema u Uredu načelnika Općine Vir odradio je još završnicu Kupa Hrvatske za juniore u Zagrebu. Mladi Zadrani osvojili su na Šalati brončanu medalju, odnosnu prvu juniorsku medalju za Zadar 1952, a do obje medalje Toni je došao s težom upalom grla i temperaturom zarađenom u Portugalu.
– Bio je to trenutak koji nikad neću zaboraviti. Bilo je u momčadi ozljeda i bolesti, ali smo bili izvanredni i zasluženo osvojili zlato. Možda smo kao generacija do medalje mogli doći i prije, ali najvažnije je da je sada ipak imamo. Još uvijek sam pod dojmom događaja, dobivene temperature i silnih emocija. Sve se to nekako pomiješalo, ali je na kraju dojam da je bilo prekrasno te da je itekako bilo vrijedno žrtvovati se za ostvarenje cilja – kazao je Toni. Potvrđena je tako, riječima virskog načelnika, opća vrijednost sporta čak i kada se ne postižu vrhunski rezultati. Sport u mlade ljude ugrađuje disciplinu, radne navike i odgovornost, pa na koncu sportaši postaju bolji ljudi, zaposlenici i profesionalci. Dodatan primjer su i mladi reprezentativci Zadra 1952 Ante Donđivić i Šime Žilić koji će s B reprezentacijom nastupiti na finalu Svjetskog vaterpolskog kupa u Sydneyu. Za tu je selekciju dvadesetogodišnjaka i mlađih, pojačanih s nekoliko seniora, konkurirao i Galušić, no zbog aktualne faze oporavka od upale grla nije dobio zeleno svjetlo od liječnika.
– Praktički u svakoj mlađoj selekciji imamo igrače na reprezentativnom spisku. U mlađim kategorijama te kroz kampove prošlo nam je nebrojeno puno članova, a neki od njih dosegnuli su reprezentativnu razinu, i to posebno od izgradnje zatvorenog plivališta na Višnjiku – kazao je trener Radetić. Šibenski stručnjak sa stalnom zadarskom adresom bio je s Tonijem od najmlađih vaterpolskih dana, pa su praktički zajedno prošli kroz sve faze razvoja i selekcije.
– Na početku smo možda imali malo sreće, jer nam se dogodila prva, druga generacija koja je imala kvalitetu i koja je iznijela jedan od tih početnih prijelaznih perioda. U početku smo bili orijentirani na stvaranje stabilne vaterpolske škole i mlađih kategorija, a sada smo ponovno u zamahu s mlađim kategorijama i kvalitetnom seniorskom momčadi koja ima svoje igrače. U tom se smislu, sasvim prirodno, od Tonija očekuje da sutra bude nositelj cijele naše priče – sažeo je Radetić dio klupske povijesti i očekivanja od mladog virsko-zadarskog vaterpoliste. Predsjednik Jovančević ukazao je na razliku koja je od zadarskog vaterpola napravila prepoznatljivu i privlačnu priču.
– Vaterpolo je danas nešto što živi 365 dana u godini. S juniorima smo tek završili sezonu, a pripreme kreću vrlo brzo. Mi smo danas blizu klubova koji igraju europska natjecanja koja su više puta osvajali. To su vaterpolski giganti koji imaju puno veće budžete i puno veću bazu – istaknuo je Jovančević. Postoji i još jedan hendikep, kazano je, kada većina mladih vaterpolista iz Zadra po završetku srednje škole odlazi na studij. Takva praksa drugim klubovima otvara mogućnost lakšeg dovođenja igrača iz zadarskog vaterpolskog inkubatora, što je kompliment za zadarsku struku, ali i nešto što predstavlja problem za slaganje kockica oko momčadi. No riječ je o standardnom sportskom procesu u koji je s vlastitim razvojem bio uključen i HVS kao krovno tijelo hrvatskog vaterpola.
– Gledano iz perspektive vaterpola, napravljeni su ogromni koraci tijekom posljednjih 10 godina. Imamo podršku HVS-a, lokalnih zajednica i ljudi koji su nas prepoznali kao sportsku i društvenu vrijednost. Bez svega toga ne bismo mogli funkcionirati. Na kraju svake priče je račun koji pokazuje koliko ti je potrebno i što možeš napraviti. Ako sve to nemaš, ne možeš odraditi posao. Mi se nadamo da će i ovaj uspjeh naših juniora doprinijeti da ćemo biti prepoznati na još kvalitetniji način. Najteže je preskočiti stepenicu u razvoju i onda dobiti vjetar u leđa kako bi se trend razvoja održao. Nadam se da ćemo se razvijati iz godine u godinu kako bi u Zadru imali vrhunsku vaterpolsku sredinu – bila je završna poruka predsjednika Jovančevića. Načelnik Radović dobio je klupsku zastavicu VK Zadar 1952, dok je Toniju Galušiću pročelnica Ureda načelnika Paola Žepina uručila buket u bojama zadarskog kluba.
– Sretni smo kada Hrvatska pobjeđuje, ali je neopisiv osjećaj kada je dio tog velikog uspjeha netko tvoj. Toni je po svom godištu još jednu godinu junior, ali mi na njega gledamo kao na seniorskog igrača koji će ovu sezonu biti treću godinu uzastopno u prvoj momčadi. Istovremeno želimo od svih naših mladih igrača stvoriti buduće stupove društva, ljude koji će sutra biti roditelji i nositelji vrijednosti u bilo kojoj djelatnosti – kazao je za Tonija predsjednik Jovančević.
Trener Ivo Radetić bio je u prvom redu kada se mladi Viranin počeo zaljubljivati u vaterpolo, dok je tata Saša Galušić svakodnevno pratio Tonijeve sportske sklonosti. U jednom trenutku razvoja, ispričao je Saša, Toni je naglo podigao motoriku na višu razinu.
– Supruga i ja tada smo počeli razmišljali kojim bi se sportom Toni mogao baviti. Mislili smo da bi mogao biti košarkaš ili rukometaš jer smo pretpostavili da će biti visok kao svi u našoj obitelji, no Toni je oduvijek volio more. Nismo ga ljeti mogli odvući s plaže, pa smo morali cijeli dan biti na kupanju. Prije nego što je naučio plivati, već je bio ronio i tako smo otišli na vaterpolo. Nije mu se odmah svidjelo, ali dao sam mu vremena da odluči. A kada je odlučio i rekao da želi trenirati vaterpolo, i to nakon što je na jednom turniru zabio pet zgoditaka, to je za nas u obitelji bila gotova stvar. Bili smo mu velika potpora cijelo vrijeme, bez obzira na naše obaveze – ispričao je Galušić stariji.
