ALARM PRIJE LATVIJE Poraz od Njemačke – neki su došli igrati, neki samo nositi šugamane!

Hamburg je trebao dati odgovor gdje je košarkaška reprezentacija Hrvatske u ovom trenutku. Dao ga je, i to prilično jasno. Hrvatska može igrati s Njemačkom, može joj zaprijetiti, može je natjerati da se ozbiljno oznoji. Ali još nema dovoljno stabilnosti da takvu utakmicu drži pod kontrolom cijelu utakmicu.

Svjetski i europski prvak, Njemačka je slavila (96:87), pred 9.583 gledatelja u “Barclays Areni”, i nije teško pronaći razlog. Hrvatska je imala svojih dobrih razdoblja, čak i vrlo dobrih, ali je imala i previše praznog hoda. Igrala je na “prekidač”.

Jednu minutu sve izgleda kako treba, sljedeću se izgubi lopta, promaši otvoreni šut ili se uđe u napad bez prave ideje. Protiv Njemačke se takve stvari ne opraštaju.

Najbolji primjer je druga četvrtina. Nakon izjednačene prve dionice, Hrvatska je u drugoj četvrtini pala na samo 15 postignutih poena, dok je Njemačka ubacila 26. Tu je stvorena razlika od 11 poena koju Hrvatska više nije uspjela potpuno anulirati.

A onda, kao da je netko ponovno pritisnuo prekidač, Hrvatska se vratila u trećoj četvrtini i zabila čak 30 poena.

To je lice ove reprezentacije koje veseli. Ali ono drugo, ono koje se pojavljuje u serijama izgubljenih lopti i loših odluka mora nestati.

Hezonja može povući, ali ne može sve

Mario Hezonja jedan je od igrača od kojih se očekuje da povuku kada stvari krenu nizbrdo. I upravo zato od njega treba tražiti kontinuitet, a ne samo bljeskove.

Kada je agresivan, kada traži loptu i kada napada, Hrvatska izgleda drugačije. Problem nastaje kada reprezentacija upadne u razdoblje u kojem nema dovoljno jasnih rješenja pa se previše toga svodi na individualnu inspiraciju.

Hezonja mora biti jedan od hrvatskih motora, ali ne smije biti jedini izlaz iz problema.

Zubac je sidro, ali lopta mora dolaziti do njega

Ivica Zubac je tip igrača oko kojeg se može graditi ozbiljna reprezentativna igra. Njegovih 19 poena i 13 skokova dovoljno govore koliko može donijeti.

Ali i kod njega vrijedi isto pitanje, kako ga koristiti kada utakmica postane nervozna i kada se napad raspadne?

Ako Hrvatska ima takvog centra, onda mora postojati kontinuitet u spuštanju lopte pod koš. Ne može Zubac biti opcija samo kada sve drugo zapne. Protiv najboljih reprezentacija upravo on mora biti dio plana, a ne rezervni plan.

Matković, energija koja mijenja utakmicu

Karlo Matković ubacio je 17 poena i donio ono što Hrvatska uvijek treba: energiju.

Takvi igrači posebno su važni u utakmicama protiv Njemačke. Kada se protivnik počne odvajati, netko mora napraviti prljavi posao, napasti skok, istrčati kontru, zakucati ili jednostavno unijeti malo života u momčad.

Matković to ima. Sada treba dobiti i kontinuitet jer upravo je to riječ koja se najviše ponavlja nakon Hamburga.

Hrvatska ga nema dovoljno…

A 21 izgubljena lopta?

Tu zapravo nema velike filozofije.Dvadeset i jedna izgubljena lopta protiv Njemačke je previše. To je poklonjenih previše posjeda momčadi koja ne treba nikakav dodatni dar.

I to je ono što najviše bode oči…

Jer Hrvatska nije izgubila zato što je bila nemoćna. Izgubila je utakmicu u kojoj je pokazala da može biti konkurentna, ali je sama sebi previše puta pucala u nogu. Zato ovaj Superkup treba gledati kao upozorenje, a ne kao katastrofu.

Od “Terminatora” Luke Božića očekivalo se puno više. Isto vrijedi i za Zadranina Davida Škaru,  pa i za Darija Šarića koji igra toplo-hladno, ali i za američkog playmakera u hrvatskim redovima Jaleena Smitha. To su igrači od kojih se traži da reprezentaciji daju nešto konkretno kada utakmica ode u neizvjesne vode. Protiv Njemačke taj doprinos nije bio na razini koja se očekuje.

Božić mora pronaći način da bude važan i kada mu ne ide. To je razlika između igrača koji može biti dobar i igrača koji reprezentaciji stvarno nešto donosi. Ne može se nestati iz utakmice i čekati da se otvori idealna situacija. Na ovoj razini takve situacije neće same doći.

Škara je također ostao dužan. Od njega se očekuje više energije, više agresivnosti i prije svega veća prisutnost u utakmici. Hrvatska ne može imati luksuz da joj igrači s kojima računa ostanu na rubu zbivanja.

A onda dolazimo do druge strane priče.

Antonio Jordano, Mateo Drežnjak, Lovro Gnjidić i Krešimir Ljubičić trenutačno su u ovoj reprezentaciji više za popuniti roster i nositi šugamane nego za promijeniti tijek utakmice. Zvuči grubo, ali reprezentacija koja želi igrati ozbiljnu košarku protiv Njemačke mora imati igrače s klupe koji mogu nešto napraviti kada uđu.

Od Zadranina Dominika Mavre se i ne očekuju čuda, daleko je on od najboljih igračkih dana, jako daleko, ali izbornik Tomislav Mijatović odlučio ga je pozvati u reprezentaciju.

U četvrtak (20 sati) u zadarsku dvoranu “Krešimir Ćosić” dolazi Latvija. Tri dana kasnije, u nedjelju (14.30 sati) slijedi gostovanje kod Nizozemske u Almereu, a tamo više neće biti prostora za testiranje i traženje forme.

Trebat će igrati čvrsto, pametno i dosljedno. Ne dobro, pa loše, ne toplo, pa hladno, Nego cijelu utakmicu onako kako Hrvatska očito može. Jer kvalitete ima samo je pitanje ima li dovoljno discipline da je pokaže kada je najvažnije.

Zdravi i veseli bili!