Dobar vam dan dobri i loši ljudi, zdravi i zadovoljni bili.
Listopada 2002. u crkvi sv. Marije u Zadru upriličeno je predstavljanje knjige zadarskog svećenika dr. Marijana Grgića Časoslov opatice Čike ( na čemu je i doktorirao ), događaj znamenit za cijelu hrvatsku srednjevjekovnu povijest u kulturi. U knjizi su objavljeni časoslovi zadarske opatice Čike i njene kćeri Većenege, čime je dr. Marijan Grgić dokazao veliko otkriće, da crkvena umjetnička glazba u Zadru datira najkasnije od početka 9.st., što je značilo promaknuće Zadra u najjače hrvatsko središte srednjevjekovne glazbe. On je ustvrdio, kako je u Zadru nastala identicifirana skladba umjetničke glazbe u nas Bogojavljenski navještaj blagdana iz 1081. godine ( op. D.M., prema tekstu Tatjane Stupin ). Dr. Marijan Grgić dokazao je da su časoslovi opatica Čike i Većenege izrađeni u Skriptoriju samostana sv. Krševana u Zadru u drugoj polovici 11. stoljeća, što je dokaz visoke kulturne i duhovne razine hrvatske srednjevjekovne baštine, koja je stasala upravo u Zadru. Rođen u Sisku 1929., a umro u Zagrebu 1980. dr. Marijan Grgić bio je godinama znamenita ličnost zadarskog života u kulturi. Već 1951. predavao je glazbu u nadbiskupskoj gimnaziji pa bio poglavar sjemeništa. Na Visokoj bogoslovnoj školi bio je profesor pa zatim i rektor. Od 1970. vodio je Stalnu izložbu crkvene umjetnosti te bio i njen direktor. Istaknuo se i kao suradnik i pročelnik Odsjeka za glazbu Instituta JAZU, a od 1970. jedan je od autora programske koncepcije festivala Glazbene večeri u sv. Donatu.
Zadarske rukavice iz 1873.
Arturo Gilardi iz poznate zadarske obitelji, bio je u drugoj polovici 19. stoljeća i prvoj 20. nadaleko znani proizvođač kožnih rukavica za oba spola. Došao je na tu ideju i u biznis je pretvorio, kad je saznao, kako su jareća i janjeća koža sa zadarskog područja najpogodnije za izradu tada vrlo traženog modnog artikla. Kako u to doba u Zadru nije bilo tvornice kože; za preradu kože ( postojala je slična tvornica tek 1906. ) problem mu je bio kako jareću i janjeću kožu štaviti u finu kožu za rukavice pa je jedno doba takvu kožu dobivao iz Venecije i Češke, a kako mu je posao dobro išao, ubrzo je osnovao i svoju takvu radionicu. Uposlio je svega 16 radnika, a uspio je proizvesti toliko rukavica da ih je prodavao po cijeloj Dalmaciji, u Italiji i čak u istočnim zemljama. Stajale su 12 rukavica za muške 10,11 forinta, a za dame 11 forinta.
Privitak: Zidarica i tesarka
Danas takva zanimanja kod žena i ne bi bila senzacionalna, iako je to muški posao, no kad jedna mlada žena zasluži diplomu kvalificirane takve radnice još 1947., onda je to doista posebnost. U posljeratnoj obnovi bivše države tesala je i zidala ravnopravno s muškarcima na mnogim važnim objektima, među kojima i na izgradnji hidrocentrale Jablanica, gdje ju je upoznao naš Zadranin Mate Duka koji se također tamo našao. Ubrzo su zasnovali brak i došli živjeti u Zadar, pa je gospođa Koviljka Duka postala i naša atrakcija.
