Najmanje posjećene, a ujedno i sigurne afričke države skriveni su dragulji koji nude autentično iskustvo bez masovnog turizma. Dok većina putnika bira razvikana odredišta poput Maroka, Egipta, Južne Afrike ili najnovije destinacije koje su „in“ poput Zanzibara, Namibija nudi netaknutu prirodu, nevjerojatnu kulturu te posve drukčiju, mističnu stranu afričkog kontinenta.
Namibija je zemlja ekstrema i savršen izbor za one koji žele osjetiti potpunu slobodu. Iza njezinih prostranstava ne kriju se klasične afričke gužve, već epski pejzaži koji izgledaju kao scenografija za neki avanturistički film.
“Obala kostura” ili “Vrata pakla”
Obala kostura u Namibiji, koja se proteže na 500 kilometara, opisana je kao jedno od najsurovijih i najmisterioznijih mjesta na Zemlji. Zbog brojnih brodoloma i kostura kitova koji su prekrivali plažu, portugalski su moreplovci ovo područje nazvali “Vratima pakla”.
Obala kostura u Namibiji jedno je od najopasnijih mjesta za plovidbu na svijetu zbog jedinstvenog i surovog klimatskog fenomena. Naime, ledena morska struja Benguela ovdje se spaja s vrućim zrakom pustinje Namib, što stvara gustu, neprobojnu maglu koja potpuno zaklanja vidik. Nošeni snažnim oceanskim strujama, silovitim vjetrovima i prevareni maglom, kapetani bi redovito gubili kontrolu nad brodovima koji su završavali nasukani na pješčanim plićinama i oštrim grebenima.
Osobno sam i sama svjedočila takvom fenomenu da je u par minuta magla prekrila obalu nevjerojatnom brzinom u trenutku kad sam pokušala snimiti olupinu koja je djelomično virila iz mora.
Službene brojke govore o 140 do 300 nasukanih brodova, no povjesničari vjeruju da ta mračna bilanca doseže čak 500 olupina. Tijekom stoljeća, more i dine potpuno su progutali manje brodice i drvene jedrenjake, sakrivši ih od ljudskih očiju.
Brod koji je najbliže obali i najlakše dostupan za fotografiranje je ribarski brod, kočar pod imenom Zeila, koji se nasukao na namibijskoj Obali kostura 25. kolovoza 2008. godine. Brod je izgrađen 1975. godine, a u trenutku kalvarije brod je već bio otpisan i prodan u staro željezo dok ga je drugi brod teglio iz Angole prema Indiji gdje je trebao biti rastavljen.
Međutim, usred snažnog nevremena i jakih struja Atlantskog oceana, čelični kabel za teglenje je pukao, a prazan brod bez posade more je nekontrolirano bacilo na plićak, oko 14 kilometara južno od mjesta Henties Bay. Budući da je nasukan vrlo blizu plaže i lako vidljiv s obale, s godinama je postao jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija u Namibiji te popularno odredište za fotografe. Danas olupina više nema nikakvu industrijsku vrijednost, već služi isključivo kao veliko prirodno stanište i gnjezdište za tisuće morskih ptica kormorana te je jedan od rijetkih primjeraka koji još uvijek stoji uspravno u oceanu.
Naime, za razliku od brodova koji udare u oštre podvodne stijene, prevrnu se i raspadnu, Zeila je lagano plovila bez vlastitog pogona, a kad je puklo uže, struja i valovi gurnuli su je ravno prema pješčanoj plaži. Kobilica broda se duboko zabila u gusti oceanski pijesak, a njegov trup je izdržao udarac bez pucanja koje bi uzrokovalo naginjanje broda.
Budući da je olupina iznimno popularna turistička lokacija, lokalni prodavači suvenira (tzv. hawkers) smislili su bizaran trik kako bi privukli turiste. Na plaži ispred broda, u pijesku, od kostiju uginulih tuljana i kitova složili su obris ljudskog kostura. Turistima u šali pričaju da su to „kosti kapetana broda” kako bi izvukli napojnicu ili im lakše prodali suvenire napravljene od pustinjskog kamenja.
Cape Cross – kraljevstvo od 200 tisuća tuljana
Cape Cross koji se nalazi na južnom dijelu Obale kostura pojavljuje se u nekim od najpoznatijih dokumentaraca o divljini kao što je serijal Natural Geographica, specijalac fokusiran na pustinjske lavove i njihove jedinstvene tehnike lova, zatim dokumentarac „Out of the Blue“ koji se bavi specifičnim ponašanjem tuljana ili „Ocean Souls“, koji prikazuje morske sisavce i fokusom na njihova masovna okupljanja poput ovog u Namibiji.
Posebnost ovog lokaliteta leži u tome što se tamo, uz povijesni kameni križ koji je podigao portugalski moreplovac Diogo Cia kada se iskrcao na rt, a koji označava prvo iskrcavanje Europljanja na tlo Namibije (danas na lokalitetu postoje dvije replike tog križa), nalazi najveća svjetska samostalna kolonija tuljana krznaša koji na vrhuncu sezone u vrijeme parenja od studenog do prosinca broji nevjerojatnih 200 tisuća jedinki.
Odrasla jedinka tuljana može težiti i do 300 kg te imati i po 50 ženki u haremu koje okote jednog mladunca te su odmah nakon poroda spremne za novo parenje.
Prva stvar koja se osjeti kad se približi lokalitetu je intenzivni miris uginulih životinja posebice tek okoćenih mladunčadi. Taj oštar vonj miješa se s mirisom ribljeg izmeta, dok obalu i njezinu okolicu prekrivaju nepregledna tijela tuljana koji svojim glasanjem stvaraju zaglušujuću buku.
Ipak, čim prođe prvi šok od tog mirisa i buke, pred vama se otvara nevjerojatan prizor. Tisuće simpatičnih tuljana galami, sunča se na pijesku i skače u hladne valove oceana. S drvene staze možete izbliza promatrati kako se mali tuljani igraju, dok se oni veliki lijeno odmaraju i uživaju na suncu, ne mareći za turiste koji ih fotografiraju.
Cape Cross je zaista posebno mjesto gdje se spaja surova pustinja i divlji ocean. Iako atmosfera ovdje nije nimalo mirna ni mirišljava, ovo je jedno od onih putovanja koje se pamte cijeloga života kada shvatite da ste nazočili pravoj, netaknutoj prirodi kakva se rijetko može vidjeti. Jer, Namibija jest uistinu takva – surova i nezaboravna.
